Jutros sam pročitala naslov: “Otkazana sjednica Centralnog popisnog biroa zbog nedostatka kvoruma” i ostala zatečena istim. Koliko još načina postoji da se opstruira bilo kakav pomak u našoj državi, koliko mogu biti maštoviti političari i oni koje je politika dovela na rukovodna i odgovorna mjesta u raznim institucijama, što potrebnim, što izmišljenim, radi “uhljebljenja” podobnih?! Mislim da nigdje u svijetu niko nije plaćen za nerad, kao u našoj državi.Možeš raditi “kao crv” u skladu sa pozitivnim propisima i imati istu plaću kao oni koji ne rade ništa ili još gore, rade suprotno od tih istih propisa, ali i onih nepisanih, moralnih, etičkih načela koje bi trebali da nose rukovodeći kadrovi u državnim firmama, kao i entitetski, državni kadrovi i razno-razni predstavnici….Nedostaje kazna za neodgovorno ponašanje, kazna za kašnjenje i usporavanje procesa, koji tako utječu na druge aspekte života jedne države.
Je li moguće da će izmišljene “druge dogovorene obaveze” koje su očigledno samo izgovor nedostajućim članovima Centralnog popisnog biroa,direktora Agencije za statistiku, Velimira Jukića i člana Centralnog popisnog biroa, Zorana Perkovića da ne dođe do objave popisa, ostati nesankcionirani, tj.kažnjeni?Najmanje što se može učiniti u ovom trenutku jeste njihova trenutna smjena, radi nesavjesnog rada u Birou, ali i smjena sa dužnosti koje obavljaju, direktorske funkcije Centralnog popisnog biroa i mjesta Pomoćnika ministra za vanjske poslove! Na tako odgovornim mjestima može i treba biti neko ko je odlučio živjeti ovdje, odgajati i školovati svoju djecu, ovdje. Očigledno da imenovani takvo što niti ne žele i nisu dostojni funkcija koje obavljaju, jer svojim nečinjenjem usporavaju,koče procese koje moramo proći da bi nas sutra investitori shvatili “ozbiljno” i odlučili ulagati u našu privredu, koja je već duži niz godina “na koljenima”. Novim vrijednostima otvaraju se šanse svima nama, mladima prije svega,a nacionalizmi i razno-razni “izmi” time odlaze u prošlost, jer zadovoljan čovjek,radnik,službenik,penzioner, student, ne misli o glupostima,niti troši svoje vrijeme na iste….
Pitala sam se šta izjeda mozak našem narodu u BiH, kakva je dijagnoza i postoji li lijek?! Želim otsanjati jedan san…Želim ugledati na ulicama mase koje nose trasparente ispisane raznim parolama, u skladu sa nekim dešavanjem bilo “minornog” karaktera ili važnijih egzistencijalnih problema, u koje nas sve dublje uvlače upravo politike koje smo birali 20 godina……
Ali brinem, kako objasniti da je to dostojanstven, a nadasve jednostavan način iskazivanja mišljenja,traženja promjena i smjena, kada treba. I veoma uspješan način, po uzoru na razvijenije demokratije.I brinem jer smo komplicirani,jer potežemo pitanja nacije i vjere svugdje, gdje treba i ne treba i sve se svodi na to kako se zove taj “dotični”, je li “naš” ili “njihov”.
Da, postoji dijagnoza:letargija. Iako mnogi znaju lijek, ali ga stidljivo koriste, tek na nekim forumima. A lijek je:buđenje….
Samo,zašto jednostavno,kada može komplikovano?! Do kad??? Nadam se…uskoro.