Revolucija i evolucija su dvije iste pojave. Svako ko imalo poznaje osnove revolucije, shvatiće da je ona jedan drugotrajan proces, bez obzira što mijenja fundacije u jako kratkom vremenu. Uzročno posljedična sveza je najlakša činjenica za objasniti dužinu revolucije: njena posljedica je promjena fundacije, a njen uzrok je nezadovoljstvo koje se gomila i gomila. Evolucija je bazično isti kurac, samo je njena posljedica dugotrajna i ne očituje se na prvu pa skladno vremenskom razmišljanju smatramo da je ona jebeno dug i nebitan proces. Iako similijarni pojmovi, u svakom korjenitom i neuspješnom pokušaju promjene društva, revolucija i evolucija postaju izraziti protivnici jedno drugom, kao jedna jednačina na kojoj revoluciju i evoluciju imaš na lijevoj strani, pa da bi riješio x baciš evoluciju na desnu i ona promijeni predznak u negativno (matematika pismeni 2, usmeni 5). Da bi lakše objasnio te među(r)evolucijske odnose, poslužiće mi jedan idealan primjer iz ne tako daleke prošlosti.
Bosansko proljeće. Jebiga, nakon utemeljenja države, stvari su polako stremile prema odlasku u kurcu, i na kraju su i otišle. Odlazak u kurac je proporcionalan rastu nezadovoljstva.
I šta se dešava? Nakon svog mazanja politikom, nacionalnom mržnjom, uspjesima države i ostalim adutima državnog aparata, ljudi su shvatili da su gladni, gladni na tri jezika. I to ti je to. Bio Bošnjak, Srbin, Hrvat, četnik, balija, ustaša, shvatiš da za to svakoga boli kurac, pa i tebe, kad te jebu kitom od 25 neisplaćenih plata. Bilo je toga i prije, mislim na proteste i ostale pokušaje mirnih solucija, ali ovaj put se stvarno zakuhalo. Umjesto riječi i parola, zrakom su počeli odjekivati udarci kamenja o prozore vlade, molotovljevi kokteli, jaja (jesam metaforičan, jebite me dok slušam Leonarda Cohena) etc. Pravi državni udar jebeni. (ja došao, bacio kamen, nisam dobacio do vlade, od sramote otišao kući, prije toga sretnem nekog fotografa reko jesil me usliko kaže jesam ja vidim sliku kažem nisam dobro ispao de briši on obriše nije me zvala policija na razgovor jekekeekekekk). Govoriti o opravdanosti postupaka ne želim, jer već vidim dušebrižnike koji će plakati o uništavanju društvene i historijske imovine, kao i one koji će htjeti i sada razbijati sve na šta naiđu, a ono, boli me kurac, ionako je moje mišljenje važeće kao glasački listić u Bosni.
Ja ću govoriti o većoj slici. O slici na koju vas je većina titrala kožicu i podržavala je, pa mi je na kraju baš bilo drago skinuti gaće i israti se po svima vama i reći famozno: “Jesam vam rekao?”
Ta slika obuhvata svu moju teoriju o revoluciji i evoluciji. Usred jedne revolucije, bez ijednog uma koji bi trebao pogledati naprijed i reći sebi: “Što ja nosim šteku cigara iz kioska i plazma kekse nađene u tastaturi vlade USK”, u istoj su uzeli učešće ljudi čija je riječ vrijedna toliko da kad bi u kafani rekli “Ja častim” šef bi se nasmijao, izašao vani, pucao sebi tri puta u glavu i otišao baciti se u rijeku da ugine. Znači govorimo o gubavcima, o malim zmijama koje su ispuzale iz visoke trave i odjednom postali borci za pravdu. Bilo mi je muka gledati te ljude koje poznajem kako seru parole koje ne misle, parole koje su čista suprotnost njhovom smećastom karakteru, i kako masa razulareno odobrava i jebe majku politici, meni, sebi i svima. Gledao sam i nisam vjerovao kako jebeni ljudi guzice ravne od sjedenja po kafanama i dokoličarenja vode masu, pljuju kako nema posla za njih, a nisu ga ni zaslužili. Od svojih drkanja kurčeva su shvatili da su napravili od ruke pičku a od kurca budalu, i ne želeći to da priznaju, počeli su kriviti druge zbog sebe, i sve što su radili radili su zbog sebe. Ja se pitam gdje je bio taj jedan pojedinac, u jebenih 3 miliona u državi koji nije mislio na sebe, već na sebe i sve ljude, koji bi mogao sastaviti 10 smislenih rečenica koje se ne bi svele na vrijeđanje, pljuvanje i mržnju, koji ne bi ustao prije nego vladajući sjedne u stolicu u namjeri da odbija sjediti sa takvim smećem nego bi ostao sjediti, koji ne bi buljio kao tele kada se taj isti vladajući posere po svim ovim kvazivođama i samo što im ne kaže “Najebem vam se svima majke kad me ne razumijete” i koji bi jebeno ostao više od 10 dana i nešto uradio.
Šta smo dobili umjesto toga? Dobili smo kurac u usta i u guzicu. Jedan od države, jedan od naših glavnih vođa. Svo njihovo seruckanje i pičkopričanje je ostalo samo na tome. Eto, ja, balonja sa 19 godina shvatam da je to tako, gledam im blijede scene kako hodaju cestom, i to ako nisu pobjegli negdje vani zbog posla i nasmijali se nama đubradima što smo osuđeni da trunemo i dalje. Zapalili smo auta, vladu, porazbijali sve, izveli državni udar, i ništa nismo promijenili. Još smo nezadovoljniji nego prije. Pitanje je vremena kada će opet biti slično sranje, a biće, samo taj put u izrazito velikom formatu. Ja se više ne nadam promjeni. Ako se pojavi pojedinac, ili njih nekoliko u ovim našim nepoznatim brojkama stanovništva (popisa i tuge), ja ću prvi biti u koloni. A dotad, boli me kurac ono, nek jedem iz kontejnera dok ne budem mogao skužiti ne samo kako stvari funkcioniraju, nego kako i napraviti da funkcioniraju, jer na proteste ne izlazim. Ovih revolucija koje prati regres mentalnog sklopa u evoluciji ne želim biti dio, pa nek mi sere ko god hoće.