Ratni heroji su ljudi koji su nas zaduzili za cijeli zivot. Ponosno i hrabro, puni nacionalnog ponosa krenuli su u ispunjenje “nasih” i njihovih zivotnih ciljeva. Trazili su slobodu za svoj narod, trazili i ostvarili, pa su zato i heroji! i mi ih slavimo, jedne u prestonici, druge u Banjoj Luci, a ove trece u Mostaru, bar u jednom njegovom dijelu. Slaveci ih dali smo im oreol nekakvih svetaca, stavili smo ih negdje izvan realnog prostora i vremena i oni sada vise iznad nas kao nasa lazna savjest i crtaju jednu laznu i pokvarenu sliku stvarnosti, savremeni mitovi koji ustvari nisu mitovi jer mi njih (barem jedna velika vecina nas) ozivljavamo. Ozivljavamo ih na razne nacine i mi tu pokazujemo svoju kreativnost, jer nemamo gdje drugo da je iskazujemo u ovako nesretnoj drzavi kakva je nasa “jedna I jedina”. Slavimo ih na stadionima, na politickim skupovima, pa cak i u skolama poklicima koje pocinju naprimjer sa “Noz zica…” U svom tom slavlju, naravno dirigovanom iz vrha drzave ucimo jedni druge pogresnim “vrijednostima” (blago receno), ucimo djecu idiotskoj podjeli ljudi na Muhamede i Milose (sto je jako dosadna i izlapjela konstrukcija, ali mora se nazalost spominjati precesto), punimo im glavu glupostima umjesto da ih ucimo kako da se spreme na zivot u ovom tamnom vilajetu ili pak kojim putem da nestanu iz ove nedodjije (jer smo toliko jebeno glupi).
A ko su i sta su ustvari ti famozni ratni heroji? Ja sam u svojoj glavi razdvojio dvije kategorije: Prva koju cine glavni kuvari bosanske corbe, kriminalci, sverceri, pisci i pjesnici fasisticke (ili bar nacionalisticke) orijentacije i ostala bagra koja je iz udobnih fotelja i sa dobrim pogledom vodila nesretne ljude u onaj (ovaj?) nesretni sukob. A druga su upravo ti nesretni ljudi ubjedjeni da su krenuli u ostvarenje “istorijskih ciljeva”, trkom krenuvsi na “branik otadzbine”. O ovim prvim ne bih trosio puno rijeci s obzirom na to da racunam da svaki iole inteligentan covjek koji je izasao iz tinejdzerske dobi i sudario se sa stvarnim zivotom zna kakva si oni bagra i zna da su se precesto za spasioce ili cuvare, pa cak i za svece proglasavali oni sa najvise krvi na rukama. A ovima nasim toga nije falilo! Sto drzava ima manje takvih heroja, to je ona sretnija.
Druga nesretna kategorija (ona nesretnija) smo “mi”, mali ljudi sa velikim ciljevima, onim istorijskim. Obicni ljudi, radnici, najobicniji sluzbenici, zanatlije, najjednostavnije, oni izrabljivani i bandoglavi. Ubjedjeni u neophodnost puske na ramenima i srca sto kuca za otadzbinu (illiti domovinu) krenuli u pakao rata. Otisli tamo gdje se ide jednom i nikad se ne vraca, bez trezvenog i samostalnog razmisljanja otisli pravo u mogucu smrt! Sto se mene tice to je prevara. I to ona najveca. Zbog cega bih ja, ili neko drugi isao da se borim za tako imaginarnu vrijednost kao sto je srpstvo, bosnjacstvo? Zbog cega bi se neko borio za naciju? Zbog jezika, kulture, zastave himne? Zar je ona vrijednija od necijeg zivota? Zasto je tvoja kultura vrijednija od tudje kulture? A zasto je tvoja kultura ustvari tvoja? Ti nisi izmislio srpski jezik, vec se njime sluzis, kao sto se mozes sluziti nekim drugim jezikom. Jezik, tradicija i kultura su sredstva, a ne ciljevi! Cilj je uvijek sreca i zivot. Jesu li svi Srbi dobri, a svi Bosnjaci losi? Da li bi prije trazio pomoc od serijskog ubice iz focanskog zatvora, ili iz crvenog kriza iz Sarajeva ili Mostara? Pa jesu li Srbi bar procentualno bolji ljudi (sto manje dokaza to veca vjera)? Svi mi iole normalni znamo da je svaki covjek je sopstvena galaksija i kao takav ne moze da se uokviri u tako malecni ram koji si mu ti napravio svojim vidjenjem nastalim slusajuci uvijek jednu stranu na TV-u, i razgovorom sa tvojim ocem koji te od malena ubjedjuje da su nasi ispravniji. A, ako prihvatate kao istinitim ovo iznad, zbog cega onda sav taj haos? A ako nazirete logiku o kojoj pisem, a nalazite utjehu u cinjenici da vecina tako misli, sjetite se Njegosevih rijeci: “Pucina je stoka jedna grdna.” Tesko onom ko svoju utjehu nalazi kao ovca jednog cobana, jer ovce uvijek zavrse na cobanovom tanjiru.
Birajuci vojnicku sudbinu, sta ste vi ustvari izabrali? Izabrali ste da budete jedna obicna budala koja ce na bojnom polju traziti jednu istu takvu budalu zarad “visih ciljeva” od kojih kako se ispostavilo vi nemate nista, vec danas svi redom kukate za borackim dodatkom. Mnogo je veci patriota onaj izbjeglica iz Njemacke koji je pokupio porodicu i pravac Berlin. Tamo je zaradio novac, poslao na racun neke humanitarne organizacije iz BiH i nekome pomogao, mozda I spasio neki zivot. A vi ste u taj rat otisli da ubijate druge? Ma ko je veci heroj?
Nas rat nije bio rat izmedju dobrih i losih, nas rat je bio izmedju budala. Ne budite vise budala, budite sami svoj narod!