Tako bar misle političari koji su zaposjeli fotelje u ovom kantonu. A njihovo mišljenje je, izgleda, bitnije od mišljenja građana. E pa za mene, kao građanku Zenice, odnosno ZDK, ne!
Iako se Skupštini ZDK ukazivalo na kršenje člana 20. Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH, koji jasno predviđa zastupljenost oba spola u izvršnoj vlasti, odnosno najmanje 40% zastupljenosti žena, pripadnica slabijeg spola, nema u vlasti.
11.3.2015. godine, donesena je odluka o imenovanju nove Vlade, gdje nema ni jedne žene, ministrice! Imenovan je premijer Ze-Do kantona i 10 ministara.
Zakoni se donose da bi se kršili!
http://www.zdk.ba/vijesti/item/3481-skupstina-potvrdila-vladu-zenicko-dobojskog-kantona
Time je ovaj kanton dokazao da se zakoni ne poštuju, pogotovo onaj koji uređuje, promovira i štiti ravnopravnost spolova, garantuje jednake mogućnosti i ravnopravan tretman svih osoba bez obzira na spol, u javnoj i u privatnoj sferi društva, te uređuje zaštitu od diskriminacije na osnovu spola.
Voljela bih da mi se, nekad, pojasne razlozi kršenja zakona i odgovori na pitanje-ko će u ime žena, koje čine polovinu glasačkog tijela, donositi odluke koje se tiču ove populacije? Znači li to da ovaj kanton nema sposobnih i ambicioznih žena? Na koji način će se dalje doprinositi povećanju učešća žena u politici, ako se neprestano radi na njihovoj diskiminaciji?
Ono što ne razumijem, jeste-zašto se žene, članice političkih patrija koje participiraju u vlasti ZDK, ne oglase, pobune… Čega se boje? Dokle će od sebe praviti „dopunu“ kandidatskih lista, da bi njihove kolege mogli imati veću šansu da se nađu na listi i budu izabrani? Zar nije dovoljno poražavajuća činjenica da žene rijetko glasaju za žene, pa još i ako bude izabrana, tada je samo otvorila mogućnost da je stranačke kolege iskoriste kako bi popunili mjesto „podobnijim“.
Odavno sam mišljenja da su žene same krive za svoj neravnopravan položaj u društvu, samim tim što se ne bore i prepuštaju muškarcima mjesta koja su same izborile i zaslužile.
Zar su se zadovoljile mjestima nekakvih pomoćnica, savjetnica i uvijek budu neka rezerva. Gdje se izgubila ta ženska solidarnost? Muške, očigledno ne fali.
Pročitala sam jedan komentar na FB u kojem stoji-„Ma nije manjak žena u Kantonu. Onolike kafe kuharice i čistačice!“
Drage moje bosanke i hercegovke, političarke-na niske grane se spalo! A onda kukamo kako smo nezaštićene, zanemarene i sl. Zar neka od vas misli da će muškarci rješavati pitanja porodilja, samohranih majki, probleme mobinga, nasilja u porodici? Da će vratiti zenički dječiji dispanzer u funkciju, rješavati probleme djece sa posebnim potrebama, raditi na unapređenju nastavnog plana i programa u obrazovnim institucijama? Čisto sumnjam jer se to, na ovaj ili onaj način, tiče žena, a naviklo se da one brinu o svima. Sebi najmanje. Mijenjajmo naše navike. Jer neko reče: „Vi nikada nećete promijeniti svoj život dok ne promijenite nešto od onoga što svakodnevno radite!“
Probudite se drage moje! Dan žena prođe, cvjetići uvenuše… borba se nastavlja. Vrijeme je da se pljune u šake i izbori za svoja prava. Pet do dvanaest je!
# za konkurs