Ova se tema znala naći, ponekad, za pismenu zadaću u srednjoj školi.
Da sam ja netko…
Meni bi, odmah, iza vrata počela svirati istoimena pjesma i počela bih maštati što bih napravila da vladam svijetom ili ovom našom grebenom dolinom suza.
Što znači biti netko?
Znači li to imati moć odlučiti nešto umjesto malog siromašnog čovjeka?
Znači li to biti izabran od strane tih malih ljudi i u polusnu podizati ruke u raspravama koje te ne zanimaju?
Znači li to, možda, imati plavu krv i neko fantastično podrijetlo koje je omogućilo da budeš netko čim se rodiš?
Znači li to, kojim slučajem, odvajati 5% svoje ogromne plaće za bijednike koji kopaju po kontejnerima?
Ne.
Svi smo mi Netko kada to želimo.
‘Netko’ će poslati cvijeće u bolnicu samohranoj majci kojoj je umjesto prstena njezin partner ponudio financiranje abortusa.
‘Netko’ će kupiti kilo naranči Ivi koja je u staračkom domu već pet godina, koja nema nikog svog, koja svoje Božiće i Badnjake provodi u smrdljivoj sobi omotana jeftinim pelenama za odrasle i čeka smrt koja nikako ne dolazi.
‘Netko’ će otići platiti račune svom susjedu Jusufu koji nema noge i nikog svog. ‘Netko’ će komšiju Jusufa obradovati jednim pozivom za Bajram, a on će te ozaren pozvati na baklavu.
‘Netko’ će ponijeti iz Mostara paketić kemoterapije u Ljubuški Ankici, koja je do prije dvije godine imala dovoljno, a danas ima 45 kila, jeftinu periku i troje djece koja studiraju.
‘Netko’ će zadržati lift i otvoriti vrata zgrade Biljani koju cijeli haustor mrzi zato što je Biljana. ‘Netko’ će joj pokloniti osmijeh, ‘Dobar dan’, ‘Hristos Voskrese’ i kada neka nadobudna djeca spominju njezinu četničku majku.
‘Netko’ će saslušati Davora dok priča o krvavim rovovima i gelerima po svojim ramenima. ‘Netko’ će pružiti ruku suosjećanja, iako Davor to priča stoti put.
‘Netko’ će voljeti svoju ženu.
‘Netko’ neće prokockati cijelu plaću.
‘Netko’ će odbaciti pijanstva i konobarice.
‘Netko’ će umjesto sebi, kupiti haljinu svojoj kćeri, koja se nedavno zaljubila.
‘Netko’ će pružiti ruku, osmijeh i suosjećanje svima koji su na dnu ove grebene doline suza; invalidima, pederima, siročadi, liječenim narkomanima, samohranim majkama, PTSP-ovcima, brđanima, Bosancima…
‘Netko’ nikada neće razlikovati Selmu, Draganu i Ivanu.
‘Netko’ nikada neće pričati o svom ocu siročetu, o svojim novcima siromahu, o svojoj djeci ženi koja nema djecu, o svojim ispitima studentu kojemu je se zanepodalo…
NETKO možeš biti svaki dan. Ne treba ti vlast, titula i mjesto u parlamentu.
Trebaš samo biti čovjek.
Biti NETKO ne košta ništa.
Jesmo li mi u Bosni i Hercegovini, koja je uvijek imala dušu, i kojoj ratovi glad i siromaštvo nikada nisu uspjeli istjerati tu dušu, došli do toga da su NETKO likovi izumrla vrsta?
Svaki dan u životu, barem jednom, budi NETKO. Budi ruka. Osmijeh. Pozdrav. Cvijet.
Usrećit ćeš i sebe i druge.
Nikada ne misli ‘Da sam ja netko’ ja bih ovako ili onako. Ti jesi NETKO. Kad god to poželiš.
(Za konkurs Da sam ja netko)