Plave ruke, plavi prsti, plava je olovka u mojoj ruci.
Nebo je plavo, zemlja je plava, moj život je plav.
U plavetnilu se gubim i zaboravljam ko sam.
Plavetnilo me uzima u sebe, guta me svojim nijansama.
Moje lice, moje oči, moj um se utapa u plavome.
Gubim tlo pod nogama.
Osjećam tamu u blizini.
Ona dolazi po mene.
Uzeti će me i odvesti daleko.
Odvesti će me u daleke i mračne uglove moje prošlosti.
Pokazati će mi budućnost u iskrivljenoj slici, onakvu kakve strijepim.
Strah je moj najveći neprijatelj.
Noktima kopam po kamenju tražeći hrabrost
Treba mi hrabrosti da se oslobodim straha i svojih okova.
Prigrlio sam ga, već je dio mene.
Moj um je zarobljen, ja sam slomljen.
Radujem se suncu i nebu plavom.
Radujem se tebi, pa makar bila siva ili crna. I dalje ti se radujem.
Kao ptica što leti i veselo cvrkuće kroz krošnje u proljeće, ja tebi cvrkućem i tebi letim.
Ti si moje svjetlo i nebo plavo i proljetna krošnja
Pred tobom ja sam nag
Ti držiš na dlanu mene, moju dušu, moje tijelo.
Moje ruke su tvoje da te čuvaju.
Moje usne su tvoje da ih ljubiš.
Dok me gledaš, ja shvatam koliko te volim.
Dok te gledam, ja shvatam da si moja.
Ne posesivno i ljubomorno moja.
Već uz mene i sa mnom, kao podrška i moja snaga.
One noći, što ih sanjam su najljepše
Tvoje oči, u noći, blistaju pod mjesečinom.
Moje ruke te traže, žedan sam za tvojim dodirima.
Nedostaješ mi. Zovem te.
Na mojim usnama leži tvoje ime, šapćem ga u snu.
Ja sam kao duša koja traži svoje svjetlo. Ti si moj put.
Kao paukovom mrežom zapleten sam u tvoje dodire.
Dok me gledaš, osjetim trnce kako mi prolaze tijelom.
Ja nisam izgubljen u ljubavi prema tebi.
Ja sam u tebi. Kao tek procvalu ružu, tvoja ljubav me ispunjava.