Neophodnost donošenja opštih akata – politika, strategija i zakona – kojima se kao posebna tretira oblast razvoja biciklizma, prepoznata je i u Republici Srpskoj, u Bosni i Hercegovini, istina još uvijek na nivou građanskog aktivizma, ali stvari se (o)kreću u dobrom pravcu.
Jedan takav aktivista i zaljubljenik u kretanje na dva točka, je iskoristio svoje pravničko znanje i iskustvo u radu na brojnim zakonskim i drugim aktima u državnoj upravi Republike Srpske i poslao nam nesebično rezultate svog rada, da ih koristimo u našem radu.
Saša Savičić je državni službenik iz Banja Luke koji je izradio inicijativu u obliku nacrta Zakona o biciklizmu Republike Srpske i veselo je uputio u proceduru ka Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Kako je objašnjeno u obrazloženju ove inicijative – ne postoji sličan primjer zakonskog akta u svijetu! Naime biciklistički saobraćaj i pripadajuća infrastruktura je regulisana mnogim zakonima: o bezbjednosti u saobraćaju, javnim putevima, prostornom planiranju, sportu, životnoj sredini…ali biciklizam nema svoj poseban zakon. Saša smatra da treba da ga ima.
Naime, trend koji je vrlo aktuelan u Evropi i koji prati i Srbija, je izrada nacionalnih strategija za biciklizam. Pedeset četiri zemlje panevropske regije su se obavezale u maju 2021. godine razviti i primjeniti nacionalne strategije sa ciljevima postavljenim do 2030. godine. Nedavni izvještaj Evropske biciklističke federacije (ECF), iz januara 2022. godine, u vrijeme kada raste politički interes za biciklizam kao održiv i zdrav način putovanja, analizom podataka iz 47 evropskih zemalja, je pokazao da je velika većina još uvijek daleko od toga da dostigne ovaj cilj.
Od 47 analiziranih zemalja, 13 ima nacionalnu strategiju za razvoj biciklizma, dok 10 ima strategije kojima je potrebna nadogradnja. Godine 2021. nacionalnu strategiju su usvojile i Belgija, Kipar, NJemačka i Španija, a još pet zemalja je u procesu razvijanja vlastitih strategija. Da bi se postigao cilj razvoja strategija do 2030., većina zemalja treba hitno započeti proces razvoja ili nadograđivanja nacionalnih strategija. U Izvještaju se navodi da ukupno 23 zemlje imaju, ili su u jednom trenutku imale nacionalnu strategiju razvoja biciklizma, a u 10 zemalja, uključujući tradicionalno biciklističku Dansku, ta strategija je zastarjela. Pet zemalja u ovom trenutku razvija nacionalnu strategiju (Grčka, Italija, Slovenija, Srbija i Ukrajina). Devetnaest zemalja, najviše na Balkanu, istočnoj Evropi i Kavkazu, nikada nisu imale nacionalnu strategiju za razvoj biciklizma i trenutno je ne razvijaju. U toj grupi su i Bosna i Hercegovina i Hrvatska, mada Hrvatska ima veliki broj regionalnih cikloturističkih i biciklističkih strategija.
Predlagati poseban zakon je iskorak koji može biti i novi putokaz u razvoju biciklizma u bilo kojoj zemlji.
Zakonom o biciklizmu Republike Srpske uređuju se osnove za razvoj biciklizma u Republici Srpskoj, definišu osnovni pojmovi o biciklizmu, utvrđuju ovlašćenja i obaveze nadležnih organa i drugih subjekata u vezi sa razvojem biciklizma, projektuje strateški pristup, osniva poseban fond, izgrađuje kultura biciklizma i uređuju druga pitanja od značaja za razvoj biciklizma u Republici Srpskoj.
Cilj ovog zakona je uključivanje Republike Srpske u mapu regija i zemalja Evrope i svijeta, koje intenzivno podržavaju razvoj biciklizma i izgrađuju pravne, saobraćajne, turističke, zdravstvene, prostorne, sportske, ekonomske i druge standarde u vezi sa upotrebom i promovisanjem biciklizma i stalnog porasta udjela biciklističkog saobraćaja u ukupnom saobraćaju.
Po prvi put predlaže se normiranje pojedinih pojmova od značaja za biciklizam i ciklomobilnost uopšte: biciklistički koridor, biciklistički autoput , zeleni put, put sa suprotnim biciklizmom, denivelacija za bicikliste/biciklistkinje, cikloturizam, ciklomobilnost, standardizovane usluge za bicikliste/biciklistikinje (engl. Bike Friendly Standard – BFS, EuroVelo/EuroVelo mreža evropskih međunarodnih biciklističkih koridora/ruta, sistem javnih bicikala (engl. bicycle-sharing system) i kultura biciklizma, koja je definisana kao svijest o koristima upotrebe bicikla u svakodnevnom životu pojedinca i zajednice, može biti razvijena ili nerazvijena, a osnovna razlika je u upotrebi i zagovaranju upotrebe bicikla i izgradnji biciklističke infrastrukture.
Naglašeno je da se ovom zakonskom inicijativom ne propisuju pravila učešća biciklista/biciklistkinja u saobraćaju i njihovo ponašanje kao učesnika/učesnica u saobraćaju, jer se ta pravila uređuju posebnim propisom o bezbjednosti saobraćaja na putevima.
Iz sadražaja ove inicijative izdvajamo poglavlja koja se bave strateškim planiranjem i promocijom ciklomobilnosti, definisanjem upravljača razvoja biciklizma na republičkom i nivou lokalne samouprave, zatim biciklističkom infrastrukturom, bezbjednošću biciklista/biciklistkinja, regulisanjem komercijalnog korišćenja bicikala u obavljanju djelatnost, definisanjem uloge koordinacionih tijela za biciklizam (republičke kontakt tačke, urbanih/ruralnih savjeta), uz korišćenje zgodnog naziva – KOKOC, za Koordinaciono OKO cikloturizma Republike Srpske.
Zakonska inicijativa se još bavi i standardima za razvoj cikloturizma, biciklističkim federacijama i unijama, kulturom biciklizma i biciklističkim kodeksom, kao i integrisanim povezivanjem i podsticajima razvoju biciklizma.
Inicijativa predviđa obavezu za sve škole, javne službe, preduzeća, ustanove i institucije, da zaposlenima, odnosno učenicima/učenicama i studentima/studentkinjama, nude bicikla u svom vlasništvu za dugotrajno posuđivanje na godinu dana ili refundaciju troškova korišćenja sistema javnih bicikala na godišnjem nivou, ukoliko je ovakav sistem uspostavljen.
Predviđena je i obaveza obezbjeđenja potrebnog broja mjesta za parkiranje bicikala.
Zakonska inicijativa se bavila i pružanjem finansijske podrške razvojnim, sportskim, zdravstvenim, kulturnim, ekonomskim, ekološkim i drugim projektima od značaja za biciklizam Republike Srpske, predviđajući osnivanje posebnog fonda – Fond za razvoj biciklizma Republike Srpske, putem kojeg bi se podsticao razvoj proizvodnih kapaciteta za bicikle i biciklističku opremu, pružala podrška učešću na domaćim i međunarodnim biciklističkim promotivnim, stručnim, edukativnim i sličnim događajima (EuroVelo konferencije i drugi događaji u organizaciji ECF i UCI, „Evropska sedmica mobilnosti“, biciklijade i slično), podrška razvoju sportskog biciklizma i održavanju sportskih biciklističkih takmičenja, unapređenju infrastrukture biciklističke mreže i objekata, sufinansiralo servisiranje bicikala građana i građanki i podržavale mnoge druge namjene kojima se doprinosi ostvarenju osnovnih strateških ciljeva iz ovog zakona.
Zakonska inicijativa nema klasične kaznene odredbe nego predviđa stavljanje na tzv. „crnu listu“ ministarstva nadležnog za provođenje ovog zakona (predviđeno je da to bude ministarstvo nadležno za turizam), a stavljanje na ovu listu ima za posljedicu zabranu konkurisanja za sredstva Fonda za finansiranje biciklizma ili za druge podsticaje koji se dodjeljuju iz sredstava budžeta Republike ili jedinice lokalne samouprave u trajanju od 5 godina od dana upisa u „crnu listu“.
Saša je u obrazloženju rekao da mu je osnovni motiv kod pisanja ove inicijative bila „žudnja za malo perspektive“ , a zatim je nastao zakonski prijedlog koji je već počeo da mijenja stvarnost oko nas.
Naravno uvijek je i do nas. Podrška!