Mišljenje da je proces proširenja EU zapeo i da više nije kredibilan, nije novo, piše Frankfurter algemajne cajtung: „Koliko je situacija zaista sumorna – to pokazuje najnovija analiza berlinskog trusta mozgova „Evropska inicijativa za stabilnost”, koja ima prije svega jednu jaku stranu: ona raskrinkava politiku proširenja ukočenu u neefikasnosti i fraziranju, ali ne na osnovu iskaza i stavova drugih, već kroz podatke i procijene same Evropske komisije.”
„Očigledno je da su pristupni pregovori sa godinama trajali sve duže i
da su u međuvremenu postali neka vrsta beskonačne trake. Razgovori
Letonije, Litvanije i Slovačke sa Komisijom trajali su 34 mjeseca, sa
Estonijom, Poljskom i Slovenijom 56 meseci – prije nego što je 2004.
uslijedio njihov pristup. Bugarska i Rumunija su pregovarale 58 mjeseci,
dok se (prerano, pošto su prije svega pravosudni sistemi dvije zemlje
bili sve samo ne zreli za pristup) 2007. nisu priključile EU. Dosadašnji
rekord drži Hrvatska koja je pregovarala 68 mjeseci.”
Pristupni pregovori traju sve duže
„I
pored toga, hrvatski pristupni proces je, pogledamo li unatrag,
djelovao kao munjevit. Hrvatska se 2003. kandidovala, 2004. je
prihvaćena kao kandidat, pregovarala je od 2005. do 2011. i pristupila
je 2013. EU kao njena do danas najmlađa članica. Od kandidovanja do
pristupa je prošla decenija. Dug, ali dogledan period.”
„O tome
današnji kandidati za pristup mogu samo da sanjaju. Srbija se 101 mjesec
nalazi u pristupnim pregovorima i zaključila je samo dva pristupna
poglavlja. Crna Gora pregovara 120 mjeseci i privremeno je zaključila
tri poglavlja. Ako to projektujemo na maksimalno 35 pregovaračkih
poglavlja, rezultat je pristupni proces koji prevazilazi dužinu ljudskog
života. Doduše, nije samo EU odgovorna za dužinu razgovora.”
„Ako
reforrmski koraci kandidata izostanu, pristupni proces će, naravno,
zapeti. Pogledajte Tursku, čiji razgovori nisu zvanično završeni, ali su
zamrznuti. Pri tome je jedno poglavlje zaključeno. Otada se ta zemlja
sa hiljadama političkih zatvorenika i bez ikakve podjele vlasti toliko
udaljila od standarda EU da njen status pristupnog kandidata djeluje kao
farsa.”
„Međutim, obrnuto zaključivanje – onaj ko reformiše,
biva nagrađen napretkom i konačno pristupom EU – više ne uspijeva.
Realnost političkih reformi u zemljama-kandidatima i proces pristupa EU
su razdvojeni. Albanija je, na primjer, kandidat od 2014, ali do danas
nije mogla da počne pristupne pregovore. Pri tome je ona prema
izvještajima EU o napretku kada je riječ o temama kao što su pravna
država ili nezavisnost pravosuđa odmakla dalje od Srbije, koja godinama
pregovara o pristupu.”
„Sjeverna Makedonija nije počela sa
pristupnim pregovorima, ali prema Komisiji se u 23 od 33 poglavlja
kotira bolje od Crne Gore koja pregovara jednu deceniju. Crna Gora i
Srbija su još prije mnogo godina otvorile centralna pregovaračka
poglavlja o pravosuđu i osnovnim pravima. Ali, Sjeverna Makedonija i
Albanija, koje nisu ni počele s pregovorima, u ispunjavanju
odgovarajućih kriterijuma su na nivou Crne Gore i bolje od Srbije.”
Pristupni pregovori ne čine reforme vjerovatnijim
„To
otvara jedno temeljno pitanje: Šta je donijelo osam godina pregovaranja
sa Srbijom i deset sa Crnom Gorom, ako je jedna zemlja, koja još nije
ni počela da pregovara, spremna za pristup koliko i one? – Piše u
analizi pod naslovom „Balkanska trka kornjača”. Prema tom izvještaju,
nema veze između formalnog statusa jedne zemlje i stanja njenih reformi.
A otvaranje pristupnih pregovora nije učinilo reforme u dotičnim
zemljama vjerovatnijim nego u onima koje ne vode pregovore sa EU.”
„Više izgleda da je otvaranje pojedinačnih pregovaračkih poglavlja mutiralo u besadržajan ritual: Ništa
se stvarno ne mijenja u pregovorima nakon otvaranja jednog poglavlja.
Nema više novca nego prije. Nema više pažnje nego prije. Otvaranje
poglavlja nije nagrada. Otvaranje poglavlja nije podsticaj ili signal za
druge. Otvaranje poglavlja ne čini budući napredak vjerovatnijim”.
„Tome,
prema izvještaju, doprinosi i to što EU više ne daje ni uslovne
garantije pristupa. Litvaniji, Letoniji, Slovačkoj i drugim državama EU
je na samitu u Geteborgu 2001. garantovala da će, ukoliko se njihovi
reformski koraci nastave u istom tempu, njihov pristup do 2004. biti
moguć. Šta bi govorilo protiv toga da se i danas odredi jedan, sa takvim
preduslovima povezan, ciljni datum? Ako ne za punopravno članstvo, koje
EU zbog svog unutrašnjeg stanja, neće moći da ponudi u dogledno
vrijeme, a ono bar za važne etapne ciljeve kao što je pristup
zajedničkom evropskom tržištu?”
„EU mora poslati signal u
čitav region: da svaka zemlja koja ispunjava neophodne standarde u
svakom slučaju bude na nekakvom razumnom dobitku, iako Evropskoj uniji
nije uspjelo da se dovoljno reformiše da bi mogla da primi mnogo novih
članica, piše u analizi. Ukidanje principa jednoglasnog odlučivanja
u EU kada je riječ o spoljnopolitičkim odlukama nije na vidiku, što
nova članstva ne čini vjerovatnim.”
„Kako god na kraju glasio
odgovor: trenutni proces proširenja i njegova metodika su neefikasni – a
to potvrđuje sama EU svojim procjenama o pojedinačnim statusima
država-kandidata”, piše Frankfurter algemajne cajtung.
Špigel onlajn donosi tekst pod naslovom: „Parlament
Sjeverne Makedonije glasao za kompromis sa Bugarskom” i objašnjava:
„Sjeverna Makedonija ima status kandidata još od 2005. godine. Ali,
početak zvaničnih pregovora o pristupu EU su blokirali najprije Grčka,
pa onda i Bugarska. Vlada u Sofiji je, između ostalog, tražila da
Sjeverna Makedonija prizna bugarske korijene u svom jeziku, stanovništvu
i istoriji. Uz to je stalno kritikovala i navodnu diskriminaciju
bugarske manjine u Sjevernoj Makedoniji.”
„Kompromis koji je
Skoplje sada prihvatilo predviđa, između ostalog, da Sjeverna Makedonija
izmijeni svoj ustav i prizna Bugare na svojoj teritoriji kao nacionalnu
manjinu. Uz to se od Bugarske više ne traži da prizna makedonski jezik.
No, promjena ustava bi mogla biti teška rabota, jer vlada trenutno nema
neophodnu dvotrećinsku većinu u parlamentu. Bez obzira na to, (premijer
Dimitar) Kovačevski je odluku o kompromisu nazvao istorijskim korakom.”
„Odluka
je donijeta protivno volji opozicije. U Skoplju je 68 od 120 poslanika
glasalo za sporazum. Političari opozicije su prije glasanja napustili
salu”, prenosi Špigel onlajn.
Cajt onlajn piše
da je „Kompromis sa Bugarskom i na meti kritika. Nacionalistička
opozicija, ali i liberalni kritičari, smatraju da će on omogućiti
Bugarskoj da i dalje blokira napredak (Makedonije) u pristupnim
pregovorima. Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen
suprotstavila se tim sumnjama. Prijedlog priznaje makedonski jezik bez
ograničenja, rekla je ona prošle nedelje. Bilateralne stvari kao što je interpretacija istorije nisu uslov za pristupne pregovore”, navodi Cajt onlajn.
Priredio: Saša Bojić
DW