Silovita erupcija podvodnog vulkana Hunga Tonga–Hunga Ha’apai u južnom Pacifiku, u januaru 2022. godine, izbacila je ogroman oblak pepela, vodene pare i gasova do visine od skoro 65 kilometara iznad Zemljine površine. Riječ je o jednoj od najsnažnijih vulkanskih erupcija u modernoj historiji, čija je energija bila stotinama puta jača od atomske bombe bačene na Hirošimu.
Međutim, nova studija objavljena u naučnom časopisu Nature Communications otkriva nešto potpuno neočekivano: ovaj vulkan je pokrenuo procese koji su počeli neutralisati dio vlastitog zagađenja, što otvara mogućnost novog pristupa u borbi protiv globalnog zagrijavanja.
Analizom naprednih satelitskih podataka, naučnici su uočili neobičnu pojavu.
„Pronašli smo ogroman oblak formaldehida tamo gdje mu inače ne bi bilo mjesto“, objašnjava Marten van Herpen, fizičar i koautor studije.
Formaldehid se obično stvara kada se metan, izuzetno snažan staklenički gas, razgrađuje u atmosferi. Istraživači procjenjuju da je erupcija oslobodila oko 330.000 tona metana, ali je ubrzo nakon toga počela proces njegovog uništavanja, oko 900 tona dnevno.
Naučnici smatraju da je došlo do hemijskog procesa sličnog onome iznad Atlantskog okeana, kada se prašina iz Sahare miješa s morskom soli i stvara mikroskopske čestice. U slučaju Tonge, erupcija je u stratosferu izbacila ogromne količine slane vodene pare (ekvivalent oko 58.000 olimpijskih bazena), zajedno s vulkanskim pepelom. Kada je sunčeva svjetlost obasjala tu mješavinu, nastali su atomi hlora, koji su potom reagovali s metanom i razgradili ga, pri čemu je nastajao formaldehid.
Sateliti su ovaj oblak pratili deset dana. Budući da formaldehid u atmosferi opstaje svega nekoliko sati, njegovo stalno prisustvo dokazalo je da se proces razgradnje metana odvijao neprekidno više od sedmicu dana.
Metan je oko 80 puta snažniji od ugljen-dioksida u zadržavanju toplote tokom perioda od 20 godina i odgovoran je za oko trećinu globalnog zagrijavanja. Iako je smanjenje CO₂ i dalje glavni cilj, borba protiv metana smatra se bržim rješenjem jer se on brže razgrađuje u atmosferi.
Ovo otkriće teoretski otvara vrata geoinženjeringu, namjernim intervencijama u klimatski sistem. Naučnici bi, u teoriji, mogli ubacivati čestice gvožđa u atmosferu iznad okeana kako bi imitovali efekat vulkana i ubrzali uklanjanje metana.
Ipak, stručnjaci upozoravaju na oprez. Pit Edwards sa Univerziteta u Yorku ističe da se studija odnosi na stratosferu, dok bi ljudske intervencije bile u nižem sloju atmosfere (troposferi), što može izazvati nepredvidive posljedice po zagađenje i ekosisteme. Emili Dowd sa Univerziteta u Leedsu naglašava da je potrebno mnogo dodatnog modeliranja i testiranja.
„Jasna je namjera da se pokuša replicirati ovaj prirodni fenomen, ali to se može raditi samo ako se dokaže da je potpuno sigurno i efikasno“, zaključuje profesor hemije Matthew Johnson sa Univerziteta u Kopenhagenu.