Po riječima Ežena Joneska, „apsurdno je ono što nema svrhu, ni cilj”.
Književni pokret Teatar apsurda, čiji je najistaknutiji predstavnik
rumunsko-francuski pisac, trenutno najbolje opisuje odnose Sjeverne
Makedonije i Evropske unije.
U komplikovanim odnosima EU i Sjeverne Makedonije apsurdnost se
ogleda ne samo u tome da nema cilja, već je svrha ulaska u EU svedena na
apsurd. Zvuči komplikovano, i zaista jeste.
Najviši predstavnici
Sjeverne Makedonije i EU održali su u utorak u Briselu prvu međuvladinu
konferenciju. Još četiri zemlje su u formalnom procesu pregovora za
pristupanje EU – Turska, Srbija, Crna Gora i Albanija. Sve zemlje su
održale međuvladine konferencije, otvarajući put formalnom procesu
pregovora.
Međutim, Sjeverna Makedonija, koja je postala zemlja
kandidat za članstvo u EU 2005. neće započeti pregovore nakon sastanka u
utorak. Za razliku od ostalih, Sjeverna Makedonija je krenula u ono što
formalni briselski rječnik opisuje kao – početak procesa otvaranja
pregovora.
Da bi otvorila pregovore, zemlja mora prvo da
promijeni svoj ustav i uključi bugarsku manjinu kao njen kontsitutivni
dio. Ali u makedonskom parlamentu nema dvotrećinske većine za taj korak.
Osim nacionalističke opozicije, mnogi prozapadni intelektualci i
političari smatraju da će to samo podstaći dalja očekivanja i zahtjeve
Sofije.
Zahtjevi Bugarske prema Sjevernoj Makedoniji
Ono
što je sporno nije samo pitanje promjene ustava kako bi se udovoljilo
bugarskim interesima, već i sve ostalo što Bugarska zahtjeva od svog
balkanskog susjeda.
Većina Makedonaca u Sjevernoj Makedoniji je
uvrijeđena jer ih Bugarska ne priznaje kao naciju i ne priznaje njihov
jezik. Uz pomoć Francuske i drugih evropskih zemalja, Bugarska je
uspjela da nametne svoje tumačenje istorijskih događaja kao de fakto
uslov za napredak Sjeverne Makedonije u Pregovaračkom okviru, osnovnom
dokumentu i mapi puta za pregovore sa EU.
Izraz „apsurdan” se može primijeniti na Pregovarački okvir. U njemu
je sadržana jednostrana deklaracija Bugarske koja tvrdi da makedonski
jezik ne postoji, i da je to zapravo dijalekt bugarskog jezika. Sličnih
zahjteva ima o istorijskim ličnostima, od srednjeg vijeka do početka 20.
vijeka, u vezi sa udžbenicima u Sjevernoj Makedoniji. Bugarska
insistira da kraljeve i revolucionare iz tih perioda treba
identifikovati kao etničke Bugare.
Bugarska nije pokušavala da
sakrije šta hoće. Tokom posjete Berlinu u maju, bugarski predsjednik
Rumen Radev je rekao: „Nećemo dozvoliti da se ‘makedonizam‘ legitimiše u
EU. Zvanična politika Bugarske opisuje „makedonizam” kao ideologiju
koja je, poslije Drugog svjetskog rata, „vještački” i nasilno pretvorila
Bugare u Makedonce. Ovakav stav prilično suludo polazi od toga da u
istoriji, posebno u Evropi, postoje nacije i jezici koji su stvoreni
„prirodno”.
Protivnik ili partner EU?
Zbog
ovog istorijskog spora, Bugarska je od 2019. više puta stavljala veto
na početak pristupnih pregovora Sjeverne Makedonije sa EU. Sada je EU
iznijela ono što naziva „evropskim kompromisom” – prijedlogom koji
bilateralni spor između dva balkanska susjeda pretvara u problem EU.
Kada
je Makedonija 2018. preimenovana u Sjevernu Makedoniju, da bi se
zadovoljili zahtjevi Grčke, koji su, kao i oni iz Bugarske, zadirali u
istoriju i identitet, zemlji je obećano da je put ka EU otvoren. Sada
više niko ne vjeruje u takva obećanja.
Brisel se nadao da će
otpočinjanje pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom
pokazati svoju posvećenost zemljama Zapadnog Balkana i poboljštati svoj
imidž, i istovremeno smanjiti uticaj Rusije. Ali rezultat je dramatičan
porast antievropskih osjećanja u Sjevernoj Makedoniji i povećanje
popularnosti proruske stranke u zemlji.
I EU i Sjeverna
Makedonija su sada zašle u ćorsokak. Ako Sjeverna Makedonija želi da
nastavi evropski put, morala bi da pristane na ponižavajuće bugarske
zahtjeve.
U suštini, izbor Sjeverne Makedonije je da ne pregovara
o pitanjima identiteta i da nikada ne uđe u EU, ili da prihvati da
njeni građani nikada neće ući u EU kao Makedonci sa svojim makedonskim
jezikom.
Ako EU nastavi da podržava takve zahtjeve, uskoro bi umjesto partnera mogla da dobije još jednog protivnika u Evropi.