foto BUKA
“Ubrzati napredak u procesu
evropskih integracija”, kazat će Johann Sattler, šef Delegacije EU u BiH, u
novembru 2020. godine. Od tada do danas pomaka nema u ispunjavanju 14
prioriteta Evropske komisije. Vlasti Bosne i Hercegovine ispunile samo jedan
kompletan uslov i to onaj tehničke prirode. Sve ono što bi predstavljalo
suštinsku reformu blokirano je.
Blokirani su i zakoni koji bi
donijeli više vladavine prava. Blokirali ih HDZ BiH i SNSD sa svojih osam
delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, a nakon toga ih pomenuti
ambasador Sattler kritikovao. Oštro.
Nove diskriminacije
Osim zakona o sukobu
interesa, javnim nabavkama i VSTV-u, na kojima je međunarodna zajednica najviše
insistirala, nisu usvojeni ni neki drugi važni prioriteti iz Mišljenja Evropske
komisije.
Nisu provedene presude
Evropskog suda za ljudska prava u predmetima Sejdić i Finci, Zornić, Pilav,
Šlaku i Pudarić.
I na ovim presudama je, baš
kao i na pomenutim oborenim zakonima, insistirala međunarodna zajednica.
Presude su ovo Evropskog suda
za ljudska prava koje su potvrdile da je Ustav BiH diskriminatoran za građane
ove države, jer im uskraćuje prava političke participacije u vlasti isključivo
zbog njihove etničke (ne)pripadnosti.
No, nakon što godine
insistiranja i apeliranja da se presude Evropskog suda za ljudska prava provedu
nisu urodile plodom, u međunarodnoj zajednici su se, nezvanično, kako pojedini
mediji saznaju iz izvora bliskih OHR-u, odlučili da nametnu nove
diskriminacije.
Naime, u nacrtu mjera koje je
objavila TV N1, a koje, navodno, visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt
planira nametnuti stoji i uvođenje cenzusa od 3 posto za ulazak u domove naroda
u Parlamentu Federacije BiH.
To znači da oni konstitutivni
narodi kojih u jednom kantonu nema više od tri posto ne bi mogli biti birani u
domove naroda FBiH, čak iako bi bili birani u kantonalnu skupštinu.
Dakle, istovremeno bi bili
diskriminirani Hrvati, Bošnjaci i Srbi u onim kantonima u kojima ih je manje od
tri posto.
Mnogi u Bosni i Hercegovini
smatraju kako upravo politički predstavnici trebaju manjinama u određenim
sredinama, kako bi na dnevni red mogli doći problemi koji ih muče. No,
pomenutim prijedlogom se čini da oni koji su u manjini u određenim kantonima
postanu potpuno nevidljivi.
Ukoliko bi ovaj prijedlog bio
nametnut, na ovaj način bi se legaliziralo etničko čišćenje zbog kojeg i
postoji odredba da se primjenjuje popis stanovništva iz 1991. godine dok se ne
implementira Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma.
No, postavlja se razumno
pitanje zbog čega u međunarodnoj zajednici pokušavaju uvesti nove
diskriminacije u Bosni i Hercegovini nakon što su godinama apelirali i tražili
od domaćih vlasti upravo suprotno – da uklone postojeće diskriminacije.
Neke od postojećih
diskriminacija ogledaju se u presudama Pilav i Pudarić. Radi se o presudama
koje govore o tome kako Izborni zakon BiH ne dozvoljava Bošnjaku iz Republike
Srpske i Srbinu iz Federacije BiH da se kandidiraju za člana Predsjedništva
BiH.
Dakle, osim što su postojećim
pravilima diskriminisani na jednom nivou, sada bi to mogli postati i na drugom
nivou.
Postavlja se pitanje da li
će, eventualno uvođenje cenzusa od tri posto, dovesti do novih apelacija pred
Evropskim sudom za ljudska prava, s obzirom da će se građani u određenim
kantonima osjećati diskriminiranim isto kao što su to danas već obespravljeni
oni koji su dobili presude pred Sudom u Strasbourgu.
Nagrada HDZ-u za sve
blokade
Još jedno od pitanja koje se
može postaviti jeste zbog čega ovo sve radi međunarodna zajednica? Da li je
udovoljavanje “šampionu evropskih integracija” Draganu Čoviću, kako ga je
nekada znao nazvati Sattler, i HDZ-u postalo bitnije od svih presuda Evropskog
suda za ljudska prava i onih evropskih vrijednosti na koje nas redovno
podsjećaju da im trebamo težiti.
Ukoliko pomenuti nacrt bude
usvojen, HDZ BiH će postati nezaobilazan faktor prilikom formiranja vlasti u
Federaciji BiH. Imat će apsolutnu većinu u Klubu Hrvata u Domu naroda PFBiH, i
stranka koja je učinila sve da uspori put Bosne i Hercegovine ka Evropskoj
uniji bit će nagrađena.
OHR, odnosno zemlje članice
će morati da objasne zbog čega se nagrađuju oni koji su blokirali put zemlje ka
Uniji i evropskim vrijednostima, a kažnjavaju oni koji su već dovoljno kažnjeni
s ovakvom vlašću na državnom nivou.
Tako će OHR učiniti HDZ
vječnim, a sve ostale nebitnim.