“Prebrojali smo se”, kaže jedan, “ima nas dovoljno”, kaže drugi. Ako ne pratite političku scenu, rekli biste da se okupila grupa mladih ljudi koji žele igrati fudbal, pa su se prebrojali, ustanovili da ih ima dovoljno i igre mogu početi.
No, igra o kojoj pričamo nije fudbal. Nažalost. Njega su u ovoj zemlji sveli na najniže grane, pa nam tako s vremena na vrijeme iz evropskih takmičenja izbacuju čak i poluamaterske ekipe. Igra o kojoj ovaj put govorimo je puno ozbiljnija – ona s narodom. Političari u Bosni i Hercegovini godinama se igraju građanima ove zemlje, drže ih kao taoce, prave ih budalama. Obećavaju razne reforme, potpisuju pred evropskim zvaničnicima dokumente u kojima obećavaju da će se ponašati normalno, da neće koristiti govor mržnje i da neće praktikovati huškačku retoriku.
Ako su bezbroj puta prevarili narod u ovoj zemlji, zašto ne bi izvarali i međunarodne zvaničnike, dakle, ništa novo.
No, postavlja se pitanje zbog čega građani ne kažnjavaju one koji im prijete, kako je moguće da građani svaki put na izborima nagrade one koji su se igrali njihovim i sudbinama njihove djece.
Dvostruke uloge
Sociolog Vladimir Vasić kaže da pojedini političari igraju na kartu nacionalizma ili šovinizma, jer je očito da to kod naroda prolazi.
“A to prolazi iz razloga jer smo mi još uvijek postkonfliktna zajednica, zato što se još sjećamo ratnih sukoba i svaka tema koja se nameće u kontekstu toga budi emociju kod stanovništva. Političari koji plasiraju tu priču, oni se ujedno postavljaju i kao napadači, ali i kao oni koji će da zaštite svoj narod. Čini mi se da se ljudi još boje korijenitih promjena, boje se da se odlijepe od nacionalnih politika i boje se svoj glas dati ljudima koji zagovaraju neki socio-ekonomski prosperitet. To je iz razloga što su politike koje nisu nacionalne loše shvaćene, zato što stanovništvo vjeruje da, ukoliko nacionalne stranke ne budu na vlasti, da će doći do neke nacionalne razgradnje naroda u Bosni i Hercegovini. Naprosto, to je pogrešno. Ne može niko nikome osporiti neki nacionalni identitet”, ističe za Buku Vasić.
Profesorica sociologije Smiljana Vovna za Buku kaže da narod u Bosni Hercegovini nije glup, ali jeste kupljen.
“Nismo mi glup narod, daleko od toga. Ne mogu oni nas prevariti, nego je narod kupljen od tih politika i on zavisi od njih. Mi smo u Tuzli imali u posljednje četiri godine promjenu vlasti tri puta. I sada, dva mjeseca pred izbore, ova Vlada pliva. Ali oni su grčevito u ova dva-tri mjeseca prerasporedili u sve javne ustanove u sva preduzeća, na sve moguće pozicije svoje ljude, jer oni na taj način kupuju glasove. Ti ljudi će za njih ponovo glasati. Ja ne vjerujem da bi ijedan od tih ljudi, kada bi mu ponudio stranački program, rekao taj program je ok. Ne, mi zavisimo od njih, oni su nas kupili poslovima”, pojašnjava Vovna.
Mladi ispaštaju
Vasić vidi problem u tome što smo već postali zemlja staraca i što nam većinu glasača na izborima čine ljudi treće životne dobi.
“Čini mi se da su ti stariji ljudi prevaga na izborima, a da smo mi mladi ostali razapeti između dva pola, između nacionalne politike i politike koja osigurava neku budućnost u Bosni i Hercegovini. Dakle, tvrdim da nam problem prave ljudi iz treće i srednje životne dobi, do kojih političari lako pronalaze put. Mi mladi tu ostajemo i neshvaćeni i ispaštamo za ovo sve što se dešava. Zbog toga iz dana u dan sve više i više napuštamo ovu državu”, govori nam profesor Vasić.
Vovna smatra da je suština u tome što su nas vlasti dovele na ivicu egzistencije, te da nam zbog toga zaposlenje znači kao osvojen jackpot na lotu.
“Da ne pričam o drugim stvarima i o ucjenama čitave porodice. Svaki normalan čovjek, kada mu danas političar kaže da će njegovo dijete koje ode u Njemačku da radi zamijeniti robotom, bi mu kazao: “mijenjaj svoje, nemoj moje mijenjati”, kaže profesorica.
Vasić napominje da je važno ljudima naglasiti da socio-ekonomske politike neće ugroziti njihovu nacionalnu i etničku pripadnost.
“I mlade političke snage ponekad padnu u vatru. Jedno je štititi nacionalne interese, a sasvim drugo je narativ mržnje, šovinizma i narativ napada. Moramo prestati u Bosni i Hercegovini da lažno štiteći svoje nacionalne interese napadamo druge ljude. Dakle, moj nacionalni interes ne smije ni na koji način da ugrožava nekoga drugoga. Nisu prihvatljive ni politike koje na neki grub način sklanjaju te nacionalne interese. Treba da budemo to što jesmo, ali da gradimo bolju budućnost svih nas u zemlju. U tome veliku ulogu igrate i vi mediji, i društvene mreže i način na koji se popunjava javni prostor”, podvlači Vasić.
Genjac i Majkić neće odustati
Vovna navodi da radi s mladima, te da oni svi kažu da im ne treba takva retorika i podjele.
“Međutim, generalni problem je ovdje kako te mlade motivisati da izađu i glasaju, jer ovu vlast biraju oni apstinenti koji ne izlaze na glasanje. Njih bira nekih 40 posto ljudi u zemlji, a ostatak im je samo dao legitimitet svojim neizlaskom na izbore. Mladi ljudi vide besperspektivnost u državi i, nažalost, oni misle da ne mogu ništa promijeniti, a ne znaju koja je moć samo jednog glasača na dan izbora. Svaki glas je bitan. Sami se sigurno neće povući, ni Halid Genjac, ni Dušanka Majkić i pustiti mlade ljude koji su hiljadu puta sposobniji od njih. Ja vjerujem da mladi imaju puno bolje i vizije i ideje kako ovu državu napraviti normalnom”, naglašava Vovna.
Vasić konstatuje da šovinistička retorika prolazi kod građana, jer političari ljude drže u strahu i grču.
“Ako bi napravili iskreno istraživanje, vidjeli bi da te politike nemaju iskrenu podršku kod mladih ljudi. To odgovorno tvrdim. Mladi imaju zdravije poglede na svijet, ali prosto ne mogu da dođu do izražaja od političara jer iz izborne godine u izbornu godinu dajemo podršku nacionalnim politikama. Vidjeli ste sada da opet uzburkavaju javnost onom standardnom “oni nas kao napadaju, mi se kao branimo”, ali nikada nam neće odgovoriti na ključno pitanje: ko nas to napada i od čega se branimo. To je klasična manipulacija koja se neće preko noći iskorijeniti u Bosni i Hercegovini. Imali smo gospodina Izetbegovića koji kaže da se prebrojavamo, ali dobro bi bilo da vidimo koliko nas nema”, zaključuje Vasić.
Da se nalazimo u demografskom ambisu već godinama upozoravaju sručnjaci, a za to su krivi upravo oni koji su godinama na vlasti u ovoj zemlji, bez obzira koliko oni željeli predstaviti činjenicu kako svugdje u svijetu dolazi do pomjeranja stanovništva zbog boljih radnih uslova.
Najbolji dokaz tome je da su mnogi koji su otišli iz ove zemlje imali stabilan posao u BiH, ali su kazali kako su otišli zbog loše političke situacije u zemlji i atmosfere koju su kreirali oni koji mogu samo da prebrojavaju novce koje su zaradili preko leđa građana.
Milorad Dodik je često u posljednje dvije godine imao običaj da kaže: “najbolje da se mi mirno raziđemo”, ali je zaboravio ključnu stvar. Mladi iz ove zemlje su se već razišli. I to mirno. Širom Evrope. Koliko nam je ostalo mladih najbolje su nam ove godine pokazali upisni rokovi na univerzitetima širom BiH. Na zeničkom univerzitetu su planirali upisati 1000 studenata, upisalo ih se 470. Na sarajevskom je nekoliko smjerova ostalo bez ijednog upisanog studenta, baš kao i u Istočnom Sarajevu. A gladne u ovoj zemlji još niko nije prebrojao, a ima ih dovoljno.