Čuveno Vrelo rijeke Bosne nadomak Sarajeva popularno je turističko
izletište koje godišnje bilježi 150 hiljada posjetilaca. Ovdje, podno
planine Igman, izvire naizgled čista i bistra voda rijeke Bosne, koja nosi ime kao i država kroz koju protiče.
Grupa
turista pravi zajedničku fotografiju na mostu u trenutku dok bijeli
labudovi iza njihovih leđa bezbrižno plivaju po hladnoj vodi
uljepšavajući prizor i očekujući od turista da im daju zalogaj hrane.
Nedaleko
od njih Mahmud iz Omana istinski uživa u prirodi sa grupom prijatelja.
Osvježava se i pije vodu sa izvora, nesvjestan rizika. Naime, ovdje su
donedavno bile postavljene table sa natpisima da voda nije za piće jer
je u brojnim analizama utvrđeno kako je voda zagađena i sadrži patogene
bakterije. Tabli više nema, a bakterije su i dalje u vodi. Niko ne zna
ko je i iz kojeg razloga uklonio table, no za pretpostaviti je da je to
učinjeno kako se ne bi uplašili posjetioci, narušila popularnost
izletišta te kako bi se dao privid da je sve u redu.
Dio vode sa
ovog izvorišta se koristi za napajanje grada Sarajeva pitkom vodom i
obavezno se dezinfikuje hlorom prije puštanja u vodovodni sistem.
Građani kupuju flaširanu vodu
Lejla iz
Sarajeva je odlučila da takvu vodu ne želi piti. Nakon saznanja da su
pojedina izvorišta vode zagađena odlučila je kupovati flaširanu vodu u
trgovinama, a izbjegava onu iz česme jer ne želi da ugrožava svoje
zdravlje, a njen primjer prate i drugi stanovnici glavnog grada BiH.
„Vodu ne pijem već duže vrijeme, pogotovo od kada sam upratila šta
objavljuju ekološke organizacije u kontekstu zagađenosti naše pitke vode
u Sarajevu. A pogotovo nakon što je nedavno objavljeno istraživanje u
kojem stoji da je naša pitka voda u Sarajevu puna fekalija. Mislim da je
to jedan ozbiljan problem“, kaže Lejla.
Redovnu analizu vode na Vrelu rijeke Bosne rade stručnjaci u Zavodu za javno zdravstvo Kantona Sarajevo
koji su i u svom posljednjem, kao i u brojnim prethodnim ispitivanjima
kvalitete vode na Vrelu rijeke Bosne, utvrdili prisustvo bakterije
Escherichia coli ali i drugih bakterija i klica. „Vrlo često se ustanovi
da je voda zdravstveno neispravna, zato što sadrži povećan broj
patogenih mikroorganizama“, potvrđuje za Deutsche Welle Sanela Salihagić
iz Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo.
Obzirom na
rezultate prethodnih analiza iz Zavoda preporučuju da se postavi trajna
tabla sa natpisom “voda nije za piće”, pošto predstavlja opasnost po
zdravlje građana.
Hlorom do pitke vode
Šefica laboratorije za
kontrolu kvaliteta vode za piće KJKP Vodovod i kanalizacije Sarajevo
Merima Pinjo tvrdi da se voda dezinfikuje hlorom prije puštanja u sistem
opskrbe vodom te da građani nemaju razloga za brigu, ali napominje kako
je neophodna hitna zaštita jer je ilegalna gradnja uzela maha u
vodozaštitnoj zoni te su ugrožena i druga izvorišta i podzemni
rezervoari sa pitkom vodom.
„Mi imamo odluku o zaštiti izvorišta
iz osamdesetih godina prošlog vijeka, a još nije donesena odluka u
novije vrijeme koja će jasno i precizno definisati šta se smije, a šta
ne smije u zaštitnoj zoni“, kaže Pinjo. Dodaje i kako su brojni stambeni
objekti uz Aleji, popularnom šetalištu od Vrela Bosne do Ilidže, koje
se nalazi u vodozaštitnoj zoni, ilegalno izgrađeni.
„Poslije rata
su ti ljudi dobili građevinske i urbanističke dozvole, a ja ne znam
kako. Imaju i kanalizaciju, a niko ne zna gdje ide ta kanalizacija, jer
mi na tom lokalitetu nemamo kanalizaciju kojom upravljamo. I to je prva
vodozaštitna zona“, kaže Pinjo.
Nekontrolirana i nelegalna gradnja ugrožava vodu za piće
Ekolozi glavne uzroke zagađenja vide u masovnoj i neplanskoj gradnji
stambenih i apartmanskih objekata, posebno na planini Bjelašnici i
Igmanu koje se nalaze iznad Vrela Bosna i Sarajevskog polja. Na planini
Bjelašnici posljednjih godina intenzivirana je gradnja i tu je jedno
ogromno gradilište. Velika šumska prostranstva zamjenjuju se betonom i
asfaltom.
Podno tih planina su vode Vrela Bosne i Sarajevskog
polja, odakle dolazi 80% vode koju piju građani Sarajeva, kaže Anel
Podić iz nevladine organizacije Ekoakcija, te dodaje kako je izvorska
voda ugrožena. „Sarajevu prijeti opasnost da ostane bez pitke vode. To
bi bilo tragično da Sarajevo koje praktično leži na vodi, u državi koja
je peta u Evropi po količini pitke vode, ostane bez vode za piće. Razlog
tome je ljudska pohlepa. Čitava naselja apartmana na skijalištima
izgrađena su bez okolišne dozvole, a i bez perspektive su zbog
klimatskih promjena. Međutim, zarada građevinskog lobija je bila
važnija. Kanalizacija tih naselja završava u vodama Vrela Bosne i
pitanje je dana kada će ovakva voda biti neupotrebljiva“, upozorava
Podić.
“Sarajevo može ostati bez pitke vode”
Gradnja
sportskih, stambenih i turističkih objekata na planinama oko Sarajeva
je započeta za vrijeme Zimskih olimpijskih igara 1984. godine. U
međuvremenu su kanalizacione cijevi zbog neodržavanja počele pucati te
su otpadne i kanalizacione vode završavale u podzemnim i izvorskim
vodama.
„Ukoliko se nastavi istim tempom Sarajevo može ostati bez
pitke vode, koja je već sada narušena, ako se ne izvrši dodatna
revitalizacija kanalizacionih i drugih odvodnih kanala koji se koriste
na Igmanu i Bjelašnici“, smatra akademik Muriz Spahić sa
Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu. On dodaje i kako svi putni
pravci koji vode prema Igmanu i Bjelašnici nisu adekvatno zaštićeni jer
se padavinske vode slijevaju sa putne komunikacije odlaze u krško
podzemlje te izlaze kao zagađene na izvorištu rijeke Bosne.
Bosna
i Hercegovina jedna je od, kako ističu ekolozi, najbogatijih evropskih
država po količini čiste pitke vode po glavi stanovnika. Mnoštvo vrela,
potočića i rijeka sa bistrom i čistom vodom i dalje se nalaze u gotovo
svakom djeliću ove zemlje. Voda se uglavnom može piti iz česme, što nije
slučaj u drugim razvijenijim zemljama, no pitanje je do kada. Ekolozi
dodatnu opasnost vide u namjerama kantonalne vlade da mijenja Zakon o
vodama.
„Na djelu je i pokušaj smanjenja vodozaštitne zone i
otvaranja vrata građevincima da zarade dobro na gradnji, u gradu u kome
je 1/5 stambenog prostora po popisu iz 2013. godine bila prazna. Ljudi
sve više odlaze iz zemlje, te stanove kupuju uglavnom ljudi koji imaju
ušteđevinu“, kaže Podić. Ekolozi smatraju da bi u slučaju ozbiljnijeg i
većeg zagađenja vode bilo potrebno izdvajanje desetak miliona maraka
godišnje za pročišćavanje nekada savršene planinske vode.
„BiH
ima zakone kojima se može ova oblast regulisati, ali to se ne radi jer
je vlast u dosluhu sa građevinskim lobijem, tako da sve što se bespravno
izgradi nikada ne bude porušeno. Imamo i pokušaje da se dodatno omogući
gradnja gdje je nikako ne bi smjelo biti“ kaže Podić.
Pridodna bogatsstva BiH nestaju
Robert Oroz iz Koalicije za zaštitu rijeka
tvrdi da su izvori vode značajni resursi koji će u budućnosti sigurno
vrijediti jako puno, a da mi to u BiH ne znamo cijeniti jer vode imamo u
izobilju.
„Kada dođu ljudi iz drugih država i vide to, oni ne
mogu da vjeruju šta mi dozvoljavamo i dopuštamo za nekakve sitne
interese. Kažem, situacija je jako loša. Uništava se na sve strane,
počevši od nekontrolisane sječe šume do te privatizacije izvorišta.
Krajnje je vrijeme da se nešto učini i da se ta izvorišta i naši
prirodni resursi zaštite“, kaže Robert.
Bosna i Hercegovina je sa
3% na dnu evropske liste po procentu zaštićene teritorije, iako je
Prostornim planom iz 1981. godine predviđeno mnogo više. Dok vlasti
kasne ili ne žele da zaštite određena područja, ona polako nestaju, a s
njima i vrijedni resursi poput pitke vode, ističu stručnjaci i ekološki
aktivisti.