Hranu uzimaju cijelom svojom površinom. Imaju samo dvije živčane vrpce i
dvospolci su, odnosno oplođavaju same sebe! Trakavica se može odstraniti
isključivo operativnim zahvatom.
To, kakve veze ima trakavica
sa pravosuđem, nije možda jasno onima, što ne žive na Balkanu ili su odveć zauzeti
golom egzistencijom, pa ne mogu iskoračiti na stranu i sa distance osmotriti
svakodnevni život i temeljni problem na kojem nastaje društveno propadanje u
BiH. Za one koji nisu «odavlen», da pojasnim:
Bosansko-hercegovačko
društvo, sistematski podrivaju propali sudski procesi, slučajevi bez epiloga,
zastare davno pokrenutih istraga i otvorenih procesa, nedostatno potkrijepljene
optužnice, potkovani tužioci, fundamentalne pogreške u istrazi, nestanak
dokaznog materijala, iznenadne promjene iskaza svjedoka, objelodanjivanje
identiteta anonimnih prijavitelja zločina, promjene okolnosti, odgode
izvršenja, amnestiranja i zataškavanja, zaboravljeni folderi i akta oko kojih
je trebalo konstruirati optužnicu ili pokrenuti sudski proces i tako dalje u
beskonačnoj pravosudnoj trakavici, koja isisava esencijalnu energiju zajednice,
a ne vraća ništa i ne producira nikakvu korist.
Taj pravsudni parazitski
aparat, ne samo da životari na đigerici društvenog bića, već orgija više nego
raskošno i raskalašeno. Mjesečna primanja od tri do sedam hiljada, beneficije,
društveni ugled, zaštita policijskog sistema, nedodirljivost i nevidljivost
očekivano produciraju bahatost, nezaježljivost, malicioznost i grandomaniju
različitih formi i manifestacija. Tako visoka primanja su trebala da ih učine
nepotkupljivim, da eliminiraju korupciju i nepotizam u rukama Temide, ali su u
stvarnosti samo skinula povez sa njihovih očiju i poglede im učinila još
gladnijim i gramzivijim, a u lijevu ruku im namjesto kantara, tutnule vreću
zlata, učeči je na to da se nikada ne povlači prazna. U desnoj ruci im ostade
mač, da sa njim mašu preko vratova onih što ne znaju pravila davanja ili ne
mogu da daju ili nemaju preko koga da izvrše potkivanje! Ne treba zaboraviti
kako su posrednici u toj igri davanja i uzimanja od iznimne važnosti, jer kakva
bi to nakarada bila, kada bi direktno «božici» prilazili razni nedostojni
bijednici, bez zagovarača, bez posrednika, što je upućen u sve tajne rituala,
kojma se može i da umilostiviti gnjevna «boginja», pružene ruke!
Tako naši pravosudnici
namjesto božanskih anđela postaše karikatura notingemskih šerifa, a da
tragedija bude veća, bez naznake mogućeg pojavljivanja nekog domaćeg Robin
Huda.
Taj beskrajni aparat; koji
ništa ne čini, ukoliko ne mora i kojem su zanimljivi isključivo mali,
beznačajni slučajevi, malih običnih ljude, fukare, u kaljuži zaglavljene raje,
bez prebijenog groša, bez «veze», štele i posrednika; akumulira informacije iz
bezbrojnih prijava, istraga i slučajeva, čuvajući ih za «ne daj Bože», za nuždu,
za trenutak, kada će im vrijednost biti višestruka, a nekada i neprocjenjiva.
Oni su poput rizničara društvenih tajni, prljavog veša moćnika, prevara u
poreskim knjigama biznismena, seksualnim aferama i grijesima političkih
uspješnika ili snimcima, faktima, tragovima što društvenu elitu, kao prosute
mrvice, vode u pravcu «bukse» ili ti «prdekane».
Skuplja ta trakavica u
seharu, u sefove, ladice službenih ili privatnih stolova, u arhive i prašnjave
police, sve što može sutra poslužiti, kao sredstvo prisile i ucjene protiv
onih, koji bi da budu neposlušni, da se otmu kontroli političkih elita, što su
zadužile naše Justicije, ogrčući ih u pravosudne halje i naoružavajući ih mačem
«pravde» što se diže i spušta u skladu sa kriterijima vreće, namjesto kantara.
To što se termin potkivanje
metaforički obreo u logičko- gramatičkoj strukturi sa tužiocima, namjesto
konja, kojima je prikladniji, odraz je, transcedentne moći društvene zajednice
da stvara smisao i značenje višeg reda, apstrahirajući kvantum informacija i
suštinske istine u minimalistički prostor izraza. Potkivaju se konji i tužioci,
da bi se i jedne i druge lakše i sigurnije jahalo. Pravosudna trakavica je
«kobila», koju zauzdava i osedlava politički demon, sam Satanas (tužilac pred
sudom na hebrejskom), a potkivaju demončići nižeg reda. To je kobila na kojoj
jaše apokalipsa BiH društva i ako su etno-politički konstitutivi tri jahača
Armagedona, sudstvo je četvrti, što ih u stopu prati.
Samo budala ili licemjer mogu
ne vidjeti, kako sudije i tužioci bivaju imenovani po političkim i nacionalnim
ključevima, a ne stručnim kriterijima. U svakoj normalnoj zemlji svijeta se za
sudije i tužioce biraju najbolji i najkvalitetniji, pravnici dokazani kroz
studije i praksu, dok su to kod nas često, gotovo u pravilu, kandidati
sumnjivih kompetencija, u pravilu bez dan iskustva, prema nacionalnom ključu i
političkim preferencijama.
Konkurs iz maja ove godine,
koji je raspisalo Visoko sudsko i tužilačko vijeće, za popunu 106 pozicija u
pravosudnim organima, koji decenijama nisu osudili niti jednog ozbiljnog
kriminalca, iz kordona politike ili u sprezi sa istom, očita je mutljavina, ako
se uzme u obzir da taj prijem treba da se desi prije Opštih izbora, odnosno prije
najvjerovatnije promjene vlasti, koja podrazumijeva odlazak najvećih
etno-nacionalnih stranaka u političku mirovinu!
Primaš 106 novih uposlenika u
aparat, koji ništa ozbiljno nije uradio u protekle tri post ratne decenije.
Primaš 106 novih lezilebaroša, bez ozbiljnog kriterija, ulažući ozbiljan napor,
da eliminišeš sve kavlitetne kandidate ukoliko nisu podobni. Da je to tako, ima
se vidjeti i iz reakcije OHR-a u maju ove godine, gdje se otvoreno upozorava na
pojavu flagrantnog kršenja bodovne sistematizacije kandidata za pravosudne institucije,
uz naglasak, kako se bodovanje ignorira, odnosno vrše njegove naknadne
preinake, na osnovu neprincipijelnih kriterija, pri čemu se kao najvažniji
kriterij pozicionira nacionalna (i politička) pripadnost kandidata.
Činjenica, kako je od utrke
za poziciju Glavnog tužioca, odustao dr. Nermin Šehović, koji je sudeći prema
profesionalnoj i stručnoj biografiji, vjerovatno ponajbolji kandidat, više je
nego alarmantna, jer je isti odustao ne izlazeći na neki specijalno za njega
priređen ispit, koji ne samo da nije obuhvatao ostale kandidate, već ni u kom
slučaju nije predviđen objavljenim konkursom. Dajem sebi za pravo da sumnjam,
kako je takav «specijalni» i krajnje ponižavajući tretman za dr. Šehovića,
posljedica činjenice, da isti nije blizak niti sa jednom od vladajućih
političkih struktura, odnosno da je upravo suprotno tome, uspio navući na sebe
gnijev određenih političkih opcija, odnosno prije svega moćne SDA. Ponižavajući
je takav tretman prije svega stoga, što se to testiranje odnosi isključivo na
njega a uz to podrazumijeva, da će moguće, nekoga ko je specijalizant krivičnog
prava, magistar i doktor pravnih nauka sa položenim pravosudnim ispitom i
decenijama iskustva u istražnim postupcima te čitavim nizom profesionalnih
usavršavanja u inostranstvu, propitivati netko ko je završio samo osnovni
studij, ali ga je politika imenovala kao člana raznih komisija, pa tako i te
pravosudne!
Nije to slučajno i nije to
bez razloga zamišljeno na tako ponižavajući način, da najboljeg kandidata,
kojeg ne možeš u suštini legitimno odbiti, dovedeš pred čin odustajanja!
Zamisli da mene kao redovnog
profesora propituje neka komisija sastavljena od mojih bivših studenata, koji
su tek nedavno završili studij! Odavno znam da ništa nije slučajno, a posebno
da slučajnosti u Bosni nema!
Trakavica neće nadživjeti
domačina, ali će uživati dokle ga bude iscrpljivala na smrt, kradući mu
dostojanstvenu punoću postojanja! Tako i ovo naše pravosuđe čeka nestanak, sa
nestankom države čiju esenciju sisaju, hraneći se ubijenom pravdom iz čijeg
kadavera se otpušta otrov poguban za zdravlje društvenog bića.
Umrijet će trakavica skupa sa
domačinom, osim ako je operativno prije ne odstranimo, kako bi vratili zdravlje
našem iscrpljenom kolektivitetu!