Foto baza
JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo i Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) kako je juče najavljeno danas bi trebali potpisati mandatno pismo za Projekat konverzije Bloka 3 TE “Tuzla“ u kombinovano toplotno i energetsko postrojenje na bazi drvne biomase.
Ono što nažalost nije navedeno u toj najavi je plan, da se kao gorivo, uz otpadno drvo i brzorastuću biomasu (vrbe) sa udjelom od 80-90%, koristi i gorivo proizvedeno iz otpada (RDF/SRF) sa udjelom od 10 -20%.
„U Tuzlanskom kantonu već spaljujemo evropski otpad (RDF) u Tvornici cementa Lukavac, Grad Živinice planira vlastitu spalionicu otpada, a sada imamo i Elektroprivredu BiH koja planira rekonstruirati prastari kotao u termoelektrani Tuzla u kom će spaljivati nepostojeću biomasu i uvozni otpad. Izgleda da su planovi Elektroprivrede d.d. Sarajevo da u suradnji s Evropskom bankom za obnovu i razvoj Tuzlanski kanton pretvore u evropsku spalionicu smeća”, komentarisao je Denis Žiško iz Aarhus centra u BiH.
Velika je vjerovatnoća da će projekat završiti kao još jedna promašena investicija, pošto površine planirane za sadnju brzorastuće vrbe, na lokacijama rudnika Kreka, Breza i Đurđevik, iznose 1075ha, dok je prema projektovanim kapacitetima i optimističnim projekcijama potrebno posaditi najmanje 6042ha površine, te obezbijediti navodnjavanje i dodatni izvor energije za sušenje dobijene zelene drvne mase. Pored toga, spaljivanje velikih količina drvne biomase emituje CO2 i ne može se nazvati klimatski neutralnim.
Dodatni problem je da cijeli Tuzlanski kanton ne može proizvesti dovoljne količine specifičnog otpada potrebnog za rad postrojenja za su-spaljivanje biomase i otpada, koje će morati da održava visok energetski sadržaj otpada, što će ugroziti ne samo recikliranje frakcija bogatih energijom, već će podstaći politiku uvoza otpada. Spaljivanje otpada zahtijeva strogu i skupu prethodnu obradu i nadzor komunalnog otpada kako bi se emisije održale u zakonskim granicama. Ako uzmemo u obzir lošu postojeću praksu u kontroli i prevenciji emisija zagađujućih materija u Bosni i Hercegovini, šanse da će se ova aktivnost odvijati u legalnim okvirima su minimalne.
Obzirom da je javnost veoma malo upoznata sa činjenicama o tome šta bi ova rizična i ekološki štetna investicija, bazirana na spaljivanju vrba i otpada mogla donijeti lokalnim zajednicama, projekat bi odmah morao postati predmet sveobuhvatnog javnog dijaloga, posebno na lokalnom nivou
“Ovdje se postavlja pitanje da li su se političke partije iz Tuzlanskog kantona složile sa planom Elektroprivrede d.d. Sarajevo da u termoelektrani Tuzla praktično instalira spalionicu otpada i kada su odgovorni planirali pitati građane da li se slažu sa planom da se u Tuzlanskom kantonu spaljuje evropsko smeće?“, dodao je Žiško
Uprkos činjenici da Tuzlanski kanton obiluje neiskorištenim potencijalima energije iz sunca i vjetra, geotermalne energije te potencijalima za skladištenje toplotne energije, Elektroprivreda BiH favorizuje neodrživa rješenja koja ugrožavaju zdravlje stanovništva i klimatske ciljeve Bosne i Hercegovine.
“U zemljama Zapadnog Balkana poput Bosne i Hercegovine, gdje se politike i zakoni o zaštiti okoliša, upravljanju otpadom i šumama loše sprovode, rješenja poput spaljivanja otpada ili velikih količina biomase za potrebe daljinskog grijanja jednostavno nisu prihvatljiva, jer donose ogromne rizike šteta za okoliš, klimu i prirodu. Gradovi u Bosni i Hercegovini treba da ubrzaju investicije u čista i održiva rješenja za sisteme daljinskog grijanja koja će prioritetno uključiti energiju sunca, tla, vode i vjetra uz primjenu tehnologije skladištenja toplote i toplotnih pumpi”, izjavila je Nataša Kovačević iz Bankwatch mreže.