Otac i majka bili su zemljoposjednici i bavili su se poljoprivredom,
sve do 1940. kada su selo okupirali mađarski naoružani nacisti. Za
porodicu je to bio početak pakla, jer su bili jedini Jevreji u
okrugu. Otac i dvije starije sestre odvojili su se od Evine majke, koja
je zgrabila dvije mlađe djevojčice i povela ih sa sobom. To je bio
posljednji put da je Eva vidjela oca i sestre Edit i Aliz.
Porodica je u maju 1944. godine vozom transportovana u Aušvic Birkenau, a tamo su majku odvojili od djevojčica.
“Na ulazu u logor su nas razdvojili. Sjećam se da je njemački vojnik
pitao mamu jesmo li Miriam i ja blizanakinje, a kad je rekla da jesmo,
odmah nas je odvojio od nje. Počele smo da plačemo, a i naša majka je
počela jako da plače. Nismo imale pojma da je to posljednji put da
vidimo mamu i da ćemo sestra i ja biti isporučene Anđelu Smrti,
ispričala je ova energična 84-godišnjakinja.
Tada već 10-godišnju Evu i Miriam pridružili su grupi od oko 1.500
djece na kojima je zloglasni dr. Jozef Mengele radio najokrutnije
medicinske eksperimente. Naročito su ga zanimali blizanci jer je htio da
otkrije njihovo genetsko porijeklo, budući da je htio da stvori ‘čistu
arijevsku rasu’.
“Doveli su nas u prostoriju po kojoj su trčali štakori, a ljudi su
bili iznemogli, bolesni i puni ušiju. U toaletu je na podu ležalo troje
mrtve djece. U tom trenutku čvrsto sam u sebi odlučila da ću učiniti sve
što je moguće da Miriam i ja ne završimo svoj život na tom
prljavom podu”, prisjeća se Eva koja je zajedno sa sestrom nekim čudom
preživjela Mengeleovu torturu.
Evi je ubrizgao dozu smrtonosnog virusa. Mengele je rekao da joj s
tom dozom preostaje još najviše dvije nedjelje života. Njena borba za
život trajala je mnogo duže.
Gubila je svijest i vraćala se u život zbog visoke temperatura nekoliko desetina puta. Bila je na samrti, ali je preživjela.
Baš kako je i obećala sebi i sestri, Eva i Miriam dočekale su dolazak
Crvene Armije i žive su napustile logor. Nakon završetka Drugog
svjetskog rata preselile su u Izrael i tamo nastavile da žive.
Eva se kasnije udala za bivšeg logoraša iz Bučenvalda i zajedno su preselili u SAD i postali roditelji dvoje djece.
“Tek nakon što mi je umrla sestra, odlučila sam da je vrijeme da
prestanem da mrzim i da svoju prošlost ostavim iza sebe”, kaže Eva Mozes
Kor koja je najprije 1984. osnovala Udruženje “CANDLES” – za djecu
koja su preživjela nacističke laboratorijske eksperimente.
Godine 1995. osnovala i pokrenula Muzej Holokausta i
edukacioni centar “CANDLES” u kojem je objašnjavala šta su sve
proživljavala djeca pod zločincem Mengeleom i njegovim genetičkim
eksperimentima na živim ljudima.
Ali, ova izvanredna žena uspjela je ono što malo kome polazi za rukom:
“Od tad sam odlučila da pokažem ljudima kako se prašta. Oprostila sam
čak i Mengeleu. Opraštam i svim nacistima zbog njihovih zločina. Istog
trenutka kad sam odlučila da oprostim, sav moj bol koji se u meni
sakupljao više od 50 godina, istog trena je nestao i osjetila sam
nevjerovatno olakšanje. Prestala sam da budem žrtva Aušvica i prestala
da budem zarobljenica svoje prošlosti”, kaže ona.
I danas putuje svijetom i neumorno širi svoju poruku mira, ljubavi i oproštaja.