Ovo je njena analiza:
Bez velikih najava, bez neočekivanih izjava. U nedostatku ikakve
stvarne pobjede na bojnom polju, ovo je zaista bilo najbolje što je
Vladimir Putin mmmmoga učiniti na ovogodišnjoj paradi povodom Dana
pobjede, zasjenjenim strahotama u Ukrajini.
Pozvao se na samoodbranu i označio NATO agresorom, kao što je to činio mn nogo puta u proteklih nekoliko mjeseci.
Dan pobjede prije svega je komemorativni praznik za narod Rusije. Za
vrhovnog zapovjednika to je trenutak da ga uvjeri da je rat u Ukrajini
plemenit, a ne da ulijeva strah da bi mnogi Rusi mogli biti
regrutirani.
Ako se mobilizacija dogodi, a ima mnogo glasina da hoće, to je
najbolje sačuvati za neki drugi dan, kada ruske obitelji ne slave ono
što se u ruskom kalendaru doista smatra “svetim” praznikom.
Mobilizacija također neće nužno dovesti do onoga što Rusija želi.
Slanje na brzinu obučenih ljudi s malo vojnog iskustva moglo bi biti
prokletstvo, a ne blagoslov.
Definisanjem invazije kao “specijalne vojne operacije”, a ne stvarnog
sukoba, ruski narod ima dojam da se radi o kratkoj, oštroj i ciljanoj
akciji. Ne trebaju se brinuti za svoje živote jer će sve ovo uskoro biti
gotovo, ili barem tako nalaže logika.
Ali hoće li? To je pitanje koje gori kao vječni plamen na brojnim
grobnicama neznanih vojnika u svim zemljama koje su se borile u strašnim
svjetskim ratovima prošlog vijeka. Grobnicama koje uvijek stoje kao
podsjetnik koliko visoka cijena rata može biti.