Zašto pojedini dugogodišnji pušači nikada ne obole od raka pluća, dok se ista bolest javlja kod ljudi koji nikada nisu pušili? Slično pitanje postavlja se i kada je riječ o raku kože – ne razvije ga svaka osoba koja je godinama izložena suncu.
Novo istraživanje objavljeno u naučnom časopisu Nature sugeriše da odgovor možda leži u našim genima.
Naučnici su otkrili da naslijeđene genetske osobine mogu imati mnogo veći uticaj na razvoj raka nego što se ranije pretpostavljalo. Prema njihovim nalazima, čak i male razlike u genetskom nasljeđu mogu odrediti kako će se tumor razvijati nakon što organizam bude izložen štetnim faktorima iz okoline.
Geni mogu odlučiti kako će se rak razvijati
Istraživači smatraju da naslijeđena genetika ne utiče samo na vjerovatnoću obolijevanja, već i na to koje će mutacije opstati, kojim putem će se tumor razvijati i kako bi mogao reagovati na liječenje.
“Ova studija pruža snažne dokaze da naslijeđeni geni mogu imati veliki uticaj na razvoj raka nakon oštećenja DNK”, izjavio je Sam Godfri iz organizacije Cancer Research UK.
Voditelj istraživanja Dankan Odom, koji danas radi u Njemačkom centru za istraživanje raka (DKFZ) u Hajdelbergu, rekao je da su naučnici prvi put uspjeli pokazati koliki uticaj genetska podloga ima na procese mutacija i razvoj tumora.
Eksperiment na genetski različitim miševima
Kako bi ispitali ulogu genetike, istraživači su koristili četiri genetski različite linije miševa koje oponašaju raznolikost kakva postoji među ljudima.
Sve životinje bile su izložene istoj količini dietilnitrozamina, hemijske supstance koja može izazvati oštećenje DNK i nalazi se u duhanskom dimu, ali i u pojedinim prerađenim namirnicama. Kancerogen je svim miševima dat u istoj dobi i pod identičnim laboratorijskim uslovima.
Ipak, uprkos jednakom izlaganju, tumori se nisu razvijali na isti način.
Isti cilj, različiti putevi
Naučnici su analizirali gotovo 600 tumora i ustanovili da su mnogi od njih na kraju aktivirali iste biološke mehanizme odgovorne za rast raka, ali su do toga dolazili različitim kombinacijama mutacija.
To pokazuje da naslijeđena DNK ne određuje samo rizik od razvoja bolesti, već utiče i na način na koji se tumor mijenja i napreduje nakon što nastane.
Prema riječima Sare Ejtken sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Yale, buduće strategije prevencije i ranog otkrivanja raka moraće mnogo više uzimati u obzir genetsku raznolikost među ljudima.
Moglo bi promijeniti liječenje raka
Autori istraživanja smatraju da bi naslijeđena genetika mogla igrati važnu ulogu i u uspješnosti terapija koje oštećuju DNK tumorskih ćelija, uključujući pojedine vrste hemoterapije i radioterapije.
“Odgovor na lijekove protiv raka vjerovatno nije isti kod svih ljudi. U budućnosti će možda biti potrebno prilagoditi dijagnostiku i liječenje genetskim karakteristikama svakog pacijenta”, istakla je Ejtken.
Ukoliko se rezultati potvrde i kod ljudi, mogli bi otvoriti put mnogo preciznijoj procjeni rizika od razvoja raka, ali i personalizovanijem izboru terapije.
Istraživači naglašavaju da je potrebno još studija prije nego što se ovi nalazi počnu primjenjivati u kliničkoj praksi, ali vjeruju da bi ovo otkriće moglo značajno promijeniti razumijevanje nastanka raka i pomoći razvoju efikasnijih načina prevencije i liječenja bolesti.