Razgovarali smo sa sociologom i psihijatrom koji su nam pobliže objasnili ovakve društvene pojave.
Sociolog Krolo: Manjak empatije dijelom je vezan i uz društveni status stradalih
Izvanredni profesor s Sveučilišta u Zadru, sociolog Krešimir Krolo,
kaže da je za ovakve komentare nekoliko mogućih objašnjenja od kojih je
velika većina možda više u domeni psihologije i socijalne psihologije,
ali i psihoanalitičkih pristupa.
Međutim, objašnjava da je, ako se komentari i reakcije na imploziju
podmornice čitaju prema sociološkom ključu, moguće primijetiti kako je
manjak empatije dijelom vezan i uz društveni status stradalih.
“Uzmemo li u obzir činjenicu kako često najbogatiji sloj često živi
život u potpunosti lišen temeljnih egzistencijalnih rizika prosječne
osobe, ali i činjenice da rijetko odgovaraju zbog različitih prijestupa,
onda su ovakve situacije prostor emocionalnog pražnjenja i katarze.
Možda bi reakcija bila drugačija da su bile žrtve nečega što spada u
uobičajene životne situacije, no sama činjenica kako je riječ o
skupocjenom ‘izletu’ od 250 000 dolara po glavi, koji je i u bolje
tehnički pripremljenim situacijama iznimno rizičan, onda ovakve reakcije
odnosno komentari ne bi trebali previše iznenađivati.
Drugim riječima, dojma sam da prosječna osoba ne doživljava
multimilijardere kao pretjerano empatične osobe koje se uzbuđuju oko
činjenice načina na koji stječu bogatstvo ili ‘kako živi narod’ te su
onda ovakvi događaji rijetki trenuci kada se može ‘uzvratiti jednakom
mjerom’.
Naravno, postoje i situacije kada se slično reagira i na nesreće gdje
nisu žrtve pripadnici jedan posto najbogatijih na svijetu, već
izbjeglice i imigranti, ali onda zluradost ide prema drugom ključu, iako
ostaje otvorenim pitanjem je li se iste osobe jednako naslađuju i u
jednom i u drugom slučaju, ili postoje razlike s obzirom na vrijednosni
sustav pojedinca”, objašnjava Krolo.
“Bešćutnost i cinizam su jedini alat koji je ostao prosječnoj osobi u ovako postavljenom sustavu”
Ovo su neki od komentara u kojima su ljudi izjašnjavali svoje
mišljenje o ovoj nesreći od kojih veći broj njih smatra da su “bogataši
nesreću zaslužili” te da “ne osjećaju nikakvu empatiju prema njima”:
- Kad su izgubili signal iz podmornice, na dubini od 3300m, tlak je
bio 33 bara i podmornica je implodirala. To sad treba ponoviti svaki
dan, 365 puta? Najbitnije od svega, u podmornici su bili najgluplji u
narodu odnosno milijarderi. Ovo je jedan odličan primjer prirodne
selekcije. - Nažalost u većini slučajeva je dokazano da za obogatiti se nije
nužno potrebna natprosječna inteligencija, nego natprosječno odsustvo
moralnih vrijednosti! - Bogatstvo ubija.
- Imali su love za normalnu podmornicu, izabrali su kantu s joystikom od PS1 Sućut obiteljima, ali… Lol.
- Titanik 2 Bogataši 0
- Imam problem skupiti dovoljno empatije za pet dokonih bogataša. Jesam li ja govno?
Krolo objašnjava da je iz ovih primjera jasno da komentari
percipiraju kako na vrhu društvene ljestvice nisu oni koji bi prema
svojim sposobnostima, vještinama ili nekim drugim ljudskim
karakteristikama trebali predstavljati “najbolje od ljudi”, već osobe
koje favorizira krivo postavljen sustav.
Smatra da se ne radi isključio o kritici bogataša, već i sustava u
kojem društveni privilegij, pohlepa i utrka za profitom znači i
žrtvovanje bilo kakve razine individualne i društvene odgovornosti.
“S obzirom na to da društveni sustav to nije ispravio, onda se ovakve
nesreće percipiraju kao prirodna korekcija onoga što je ‘neprirodno’
proizvod društvenih odnosa i moći. Primjerice, prije godinu dana smo
gledali kako se milijarderi utrkuju tko će prije doći u svemir, što se
prvenstveno percipiralo kao narcisoidno rasipanje novaca dok dobar dio
njihovih radnika nema ni ‘luksuz’ pokrivanja mjesečnih životnih
troškova.
I u tom slučaju se moglo čitati komentare koji su bili na tragu ovih
koje sada vidimo, odnosno zazivao se kvar ili bilo kakva nesreća koja bi
svijet lišila milijardera koji se ponašaju kao da svijet pod njihovim
nogama ne gori.
Zluradost onda nije nužno pitanje ‘manjka ljudskosti’ već ogorčenosti
zbog činjenice što se od milijardera očekuje da budu najbolje od nas,
no često predstavljaju ono najgore”, rekao nam je Krolo koji se usput
osvrnuo i na trenutno dogovaranje borbe u kavezu između vlasnika Tesle,
SpaceX-a i Twittera Elona Muska i vlasnika Mete i Facebooka Marka
Zuckerberga:
“Elon Musk i Mark Zuckerberg dogovaraju borbu u kavezu. Ne bi me
previše iznenadilo da dominiraju komentari koji favoriziraju – kavez,
ili jednostavno ishod u kojem ni jedan ni drugi sudionik ne izađu iz
okršaja kao pobjednici.
Umjesto natjecanja u ozbiljnim idejama koji će svijet privesti
sustavu održivog razvoja, smanjenja nejednakosti, zaustavljanja
posljedica klimatskih promjena ili jednostavno brige za najugroženije,
dvije iznimno moćne osobe su se odlučile natjecati tko je jači, kao da
su još uvijek na nekom proverbijalnom školskom dvorištu gdje se moraju
dokazivati pred svojim vršnjacima.
Kada se ovo sagleda iz perspektive komentara ‘Nažalost u većini
slučajeva je dokazano da za obogatiti se nije nužno potrebna
natprosječna inteligencija, nego natprosječno odsustvo moralnih
vrijednosti’ onda je jasno zašto prevlada bešćutnost i cinizam jer je to
jedini alat koji je ostao prosječnoj osobi u tako postavljenom
sustavu”, zaključuje.
Psihijatar Bagarić: Činjenica da su većina stradalih bogataši je
samo opravdavanje za vlastite agresivne fantazije i skrivanje vlastite
anksioznosti
Psihijatar Ante Bagarić objašnjava nam kako veliki i važni događaji
većinu osoba izbace iz mentalne ravnoteže. Kaže kako osobe tada više ne
funkcioniraju dominantno po realitetnom principu “što je najbolje za
mene, što je najbolje za moje bliže” nego počinju dominantno
funkcionirati po posebnom obrascu gdje dominiraju kaotičnost, nezrelost,
regresivnost, napetost, katarzičnost i slično.
Naglašava da je posebno važno istaknuti da osobe izbačene iz mentalne
ravnoteže traže vođu kojeg će obožavati i slijediti ili napadati i
uništiti te da su u ovom slučaju dominantni destruktivni procesi.
“Većina osoba je počela slijediti započete destruktivne procese i
počela je napadati, okrivljavati i optuživati članove posade. Kad se
podmornica izgubila, anksioznost kod većine osoba se povećala i ovi
napadi su se pojačali. Činjenica da su većina stradalih bogataši je samo
opravdavanje za vlastite agresivne fantazije i skrivanje vlastite
anksioznosti.
Podmornica ima i veliko simboličko mentalno značenje u našoj
civilizaciji. Poniranje u dubinu mora je usko povezano s fantazijama o
poniranju u vlastiti mentalni sustav, u dubinu ljudske duše. Kao u
dubini mora tako je i dubinu mentalnog sustava: duboko, opasno,
neistraženo. I naravno, vrlo privlačno.
Svi smo čitali i svi smo maštali da se nađemo u podmornici Nautilus i
da nas kapetan Nemo povede 20.000 milja ispod mora. Jules Vern je prije
150 godina opisao kako Nautilus i Nemo uspješno rješavaju mnogobrojne
probleme na površini i onda zarone u beskrajni morski svijet gdje ih
nitko nikada ne može naći. Može li bolje od toga? Naše rane fantazije se
nikad ne gase i bilo kakva priča o podmornicama vraća nas na Nautilus.
Pa i ova o Titanu.
Pa i cijela psihoanaliza je znanost i metoda poniranja u duboki i
nesvjesni emocionalni svijet i u struci se često označava kao dubinska
psihoterapija”, kaže psihijatar Bagarić.
“Na traumu možemo reagirati na dva načina – destruktivno i konstruktivno”
Objašnjava i kako su posebno usko povezani brod Titanic i podmornica Titan i to “tehnički, ali i emocionalno”.
“Titanic je na prvoj plovidbi doživio nezgodu, potonuo i tako postao
simbol neuspjeha, žrtava i veličine koju je priroda ipak pobijedila.
Titanic je tako zauvijek ušao u kulturu, svijest i život cijele planete.
Kult Titanica se nije ugasio protokom vremena. Naprotiv, življi je i
jači nego ikad.
Titan je još jedan pokušaj da se dopre do Titanica, da se otkrije
neotkriveno, da se upozna nepoznato i da se proživi nedoživljeno. Da se
uspije u nečemu što Titanic nije uspio. Trauma u obitelji, zajednici i
društvo se ponavlja sve dok se ne proradi kvalitetno. Nažalost, ovaj put
smo dobili još jednu traumu. Prirodne sile su ponovo bile jače. Do sada
smo imali mit o Titanicu, od sada o Titanicu i Titanu.
Dakle na stres, traumu, nesreću možemo reagirati na dva načina.
Destruktivni, tako što ćemo optuživati, ismijavati, zavidjeti i slično.
Tako postajemo prividno jači, ali stvarno puno slabiji. Konstruktivni je
način žaliti, razumijevati, podržavati. Tada smo prividno slabiji, ali
stvarno jači. Preporučujem konstruktivni put. Posada Titana, počivali u
miru”, kaže.
Index