“Mi svoju odgovornost nismo sagledali dovoljno široko”, izjavio je
Mark Zuckerberg pred Evropskim parlamentom. Svejedno da li je riječ o
lažnim vijestima, uticaju na izbore ili drugim vidovima zloupotrebe
podataka: osnivač internet koncerna, čija se vrijednost mjeri u
milijardama dolara, doputovao je u Brisel kako bi ga parlamentarci EU-a
ispitali u vezi svih tih optužbi. Na početku je on demonstrirao dobru
volju: Evropska opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) biće
implementirana sveobuhvatno na Facebooku, ne samo za evropske korisnike,
nego i za one širom svijeta, obećao je prvi čovjek ovog koncerna.
Upetljanost
njegove kompanije u skandal zloupotrebe podataka britanske Cambridge
Analytice priskrbio je i neočekivanu pažnju za GDPR u Evropskoj uniji. O
toj uredbi raspravljalo se pet godina, a usvojena je 2016. godine.
Stupanjem na snagu 25. maja 2018. godine, ona će zamijeniti Direktivu
EU-a koja je do sada bila na snazi. Imajući u vidu da je do
objavljivanja informacija o skandalu zloupotrebe podataka na Facebooku
došlo u martu 2018., čini se da novi zakon o zaštiti podataka unutar
EU-a u pravo vrijeme stupa na snagu. No, to ni izdaleka nije uvjerilo
sve u smislenost i nužnost nove regulative iz Brisela.
Eksperti smatraju da äe GDPR u relativno većoj mjeri promijeniti globalni poredak režima za zaštitu podataka.
Ko može odlučivati o trgovini podacima?
To bi – posebno za mala i srednje velika preduzeća – moglo
predstavljati relativno veliki napor. No, zakon pak postavlja mnogo
važnije pitanje: regulirati ili liberalizirati? To je klasično pitanje o
reguliranju tržišta: podaci su odavno privredno dobro, njima se trguje.
Ili, kako to kaže stručnjak za internet Martin Giesler, “Podaci su nova
nafta.”
No, na temelju kojih tržišnih pravila će se trgovati tom
sirovinom? “Tu se zastupnici potrošača i zagovornici zaštite privatnih
podataka sučeljavaju sa industrijskim interesima”, izjavila je Nicola
Jentzsch iz Fondacije Neue Verantwortung (Nova odgovornost) za jedan
berlinski think tank “za društvo u tehnološkim promjenama”. “Naravno,
industrija želi što više slobode u upravljanju podacima, a potrošači što
je moguće veću kontrolu”.
To je u ovom trenutku ogromna tema
među ekonomskim stručnjacima, kaže švajcarski ekonomista i novinar
Hannes Grassegger. “Imamo socijalističke ekonomiste koji pokušavaju
podržati viziju vlasništva zajednice, a postoje i oni koji klasično
kapitalistički kažu: Moramo ponovno otkriti nestašicu.” Predstave
ekonomista kreću se od udruženja za podatke zdravstvenog sektora do
razmatranja novog pravnog oblika vlasništva nad podacima. Međutim, neki
od tih pokušaja su već propali zbog temeljnih pitanja redoslijeda – kao
što je primjerice, na šta se ta imovinska prava mogu odnositi,
objašnjava Jentzsch: “Na sirove podatke, na informacije dobijene iz tih
sirovih podataka ili na znanje stečeno na temelju informacija iz sirovih
podataka?”
Guy
Verhofstadt je od Zuckerberga zahtijevao da odluči: hoće li biti ikona
tehnologije kao što su Bill Gates ili Steve Jobs ili “genije koji je
stvorio digitalno čudovište koje uništava naše demokratije”.
„GDPRće promijeniti globalni poredak”
GDPR
samo djelimice odgovara na ova pitanja. On, prije svega, obvezuje
operatore internet stranica na transparentnost, dajući prije svega
korisnicima priliku da saznaju više o tome šta se može dogoditi sa
njihovim podacima. Ali i o osporavanju tog korištenja.
Ekonomska ekspertica za podatke Jentzsch očekuje jasan impuls: “Polazim
od toga da će Opća uredba o korištenju i zaštiti podataka u relativno
većoj mjeri promijeniti globalni poredak režima za zaštitu podataka”. To
će se dogoditi zbog aspekata poput “principa tržišnog mjesta”: prema
tome, mjesto sjedišta firme koja prikuplja podatake ubuduće više nije
relevantno, već mjesto korisnika, državljana EU. Zaštita podataka nije
osmišljena tako da bude na strani kompanija, već korisnika i stoga je
zamišljena kao prekogranična. “To će opet dovesti do toga da će se druge
zemlje pokušati prilagoditi ovom nivou zaštite podataka.”
Industrijski lobi želi što više slobode u upravljanju podacima korisnika interneta, a potrošači što je moguće veću kontrolu.
Moramo li restrukturirati internet?
Možda nema potrebe za stvaranje novih pravnih okvira, kao ni za
potpunim restrukturiranjem interneta. “Kada se kod ljudi promijeni
potreba za izgledom njihovog digitalnog svijeta”, kaže Grassegger, “tada
će reagirati preduzeća”. No, da bi mogli formulirati svoj zahtjev,
građani moraju biti informirani, kako bi mogli znati šta ustvari ne
žele. Moraju biti sposobni da djeluju.
Odluka o tome ko bi trebao
imati pravo glasa o društvenoj i tržišnoj organizaciji interneta u
Briselu očigledno još nije konačno donesena. To pokazuju ne samo GDPR,
već i razgovori parlamentaraca EU-a sa Markom Zuckerbergom: njihova
pitanja prvom čovjeku Facebooka su bila mnogo kritičnija od pitanja koja
su mu postavile njihove američke kolege. Zuckerberga su posebno oštro
kritizirao šef frakcije Saveza liberala i demokrata Guy Verhofstadt. On
je od njega zahtijevao da odluči: hoće li biti ikona tehnologije kao što
su Bill Gates ili Steve Jobs ili “genije koji je stvorio digitalno
čudovište koje uništava naše demokratije”.
Međutim, parlamentarci
EU-a i sami su bili kritizirani zbog njihovog ponašanja. Nakon njihovih
pitanja koja su izmakla kontroli Zuckerbergu su dali malo vremena da
dadne odgovore. “Svjestan sam da je bilo mnogo konkretnih odgovora
kojima se nisam mogao konkretno pozabaviti”, rekao je Zuckerberg hladno
na kraju svog susreta uz ogorčene reakcije parlamentaraca. U ovom
slučaju debata o budućnosti interneta još nije okončana.