Mehmet Halis Bilden, predsjednik Uprave za prirodne katastrofe i
vanredna stanja koja upravlja kampovima, naveo je na prezentaciji za
grupu međunarodnih novinara da je Turska dosad za humanitarne aktivnosti
izdvojila 12 milijardi dolara, posebno ističući da je ukupan doprinos
međunarodne zajednice iznosio 512 miliona dolara.
Uvjeti u
izbjegličkim kampovima koje su novinari imali priliku posjetiti su na
visokom nivou u poređenju sa sličnim kampovima u svijetu – kontejnerski
smještaj postupno zamjenjuje šatorski, a dostupni su i ostali neophodni
sadržaji.
Izbjeglicama su na raspolaganju škole, ambulante,
sadržaji za sport i rekreaciju, kao i prodavnice u kojima mogu kupovati
hranu i ostale potrepštine za novac koji dobijaju mjesečno za svakog
člana domaćinstva.
Zdravstvena zaštita je besplatna za sve
registrovane izbjeglice, a zahvati koje nije moguće obaviti u
ambulantama u kampovima obavljaju se u bolnicama u obližnjim gradovima.
Dosad je obavljeno oko 780.000 takvih operacija, a također u Turskoj je rođeno 178.000 sirijskih beba.
Osim
toga, uprave kampova potiču izbjeglice da učestvuju u procesu
upravljanja kroz izbore koje organizuju, a gotovo 150.000 ih je steklo
određene stručne kvalifikacije kroz certificirane kurseve i obuke.
Ipak,
činjenica je da je samo oko devet posto izbjeglica zbrinuto u kampovima
dok su ostali u gradovima, uključujući i mnoge iz Iraka i drugih
zemalja. Oni predstavljaju “urbane izbjeglice“ koje su samo djelimično
integrirane u društvo i mnogi žive poput ilegalnih imigranata.
Značajan
dio njih je primoran da radi nacrno da bi osigurali egzistenciju, što
je u sredinama u kojim su prisutni dovelo do osjetnog pada plaća i
istovremenog povećanja cijena kirija.
To bi se za Tursku moglo
pokazati kao veći izazov od izbjeglica smještenih u uvjetnim kampovima,
posebno imajući u vidu da se kraj rata u Siriji još ne nazire.