U SAD-u su mu rekli da ima još 6 mjeseci života. Vratio se na svoj rodni otok i poživio još 30 godina

Nevjerojatnu sudbinu doživio je Amerikanac grčkog porijekla Stamatis Moraitis kada su mu liječnici u 66. godini dijagnosticirali rak pluća i poručili da mu je ostalo tek šest do devet mjeseci života, prenosi Insider.

Veći dio odraslog života proveo je u predgrađu New Yorka i na Floridi, a da ima ozbiljnih zdravstvenih problema shvatio je kada se počeo brzo umarati i ostajati bez daha.

– To je terminalni rak pluća, rekli su mu liječnici u SAD-u.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Tako se 66-godišnji Grk, otac troje djece, sa suprugom Elpiniki odlučio vratiti u domovinu, na prekrasni mediteranski otok Ikarija.

Stamatis Moraitis nije želio opterećivati svoju obitelj skupim troškovima pogreba koji se u SAD-u penju i do nekoiko tisuća dolara.

– Neka me pokopaju pokraj moje obitelji, uz more, gdje ću pogreb platiti nekoliko stotina dolara, pomislio je.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Grčka Ikarija je smještena na pola puta između Atene i Turske i bila je najbolja životna odluka 60-godišnjeg Grka.

U to vrijeme nije znao da se vraća na otok vječne mladosti, čiji stanovnici žive 10 godina dulje nego ostali Europljani, a nerijetko dožive stotu.

Polako se počeo kretati. Uživao u svježem morskom zraku, divio se čistom plavom moru. Ispijao vino i družio se sa starim prijateljima. Odlučio se baviti vrtlarstvom.

S vremenom je počeo saditi lozu kako bi izgradio vinograd. Mislio je da neće moći uživati u vinu dok plodovi budu zreli za berbu, ali je mislio kako će njegova supruga barem imati sjećanje na njega.

Tri desetljeća kasnije, on se još uvijek šeće po otoku Ikarija i uzgajao sve vrste voća i povrća, uključujući grožđe za vino i masline – na imanju svoje obitelji. Posjetio ga je autor i istraživač Dan Buettner, koji je prilikom posjeta Ikariji želio doznati sve o tajnama dugovječnosti žitelja grčkog otoka.

– Pitao sam ga, koja je tvoja tajna? On je samo slijegao ramenima i rekao: ‘Ne znam! Valjda sam zaboravio umrijeti0, ispričao je Buettner u novoj Netflixovoj dokumentarnoj seriji ‘Doživjeti stotu: Tajne Plave zone‘.

Ne može se sa sigurnošću reći što se točno dogodilo s Moraitisom, odnosno kako je poživio još 30 godina nakon strašne dijagnoze. Moguće je da je Moraitis imao jedinstvenu genetiku, koja mu je pomogla u zaštiti od teških bolesti poput raka.

No, Buettner sumnja da se tajna dugovječnosti krije i u stvarima kojima smo okruženi – ljudi, biljke, zrak, načinu života. Jedna često spominjana studija o danskim blizancima sugerira da je genetika odgovorna za samo oko 20 do 25% naše dugovječnosti.

– On nije učinio ništa svjesno kako bi pokušao biti zdraviji, on je samo promijenio okolinu, istaknuo je Buettner.

Buettner je čak pokušao životni stil kojemu je svjedočio u Ikariji prenijeti u neke dijelove SAD-a. Počeo je u gradiću Albert Lea u Minnesoti 2009. s pristojnim uspjehom. Cilj mu je stvoriti drugačije prilike za Amerikance i omogućiti im da se kreću i žive kao stogodišnjaci u pet svjetskih Plavih zona. To su regije u kojima ljudi žive dulje od prosjeka – Okinawa u Japanu, pokrajina Nuoro na Sardiniji, poluotok Nicoya u Kostariki, Ikarija u Grčkoj, te Loma Linda u Kaliforniji.

– Ja volim vjerovati da su stvari moguće, ako imate prekomjernu težinu i nezdravo živite u Americi, to vjerojatno nije vaša krivica. Mislim da smo uglavnom žrtve okoline u kojoj živimo, rekao je Buettner, koji je objavio novu knjigu koja je zapravo majstorski tečaj za usvajanje načina života u Plavim zonama.

Moraitisa je okolina do kraja života tjerala da se penje ljestvama kako bi obrao maslinu i grožđe.

– Još uvijek pijem vino i radim, rekao je Moraitis za BBC početkom 2013. godine, nekoliko tjedana prije smrti, u dobi od 98 godine (ili 102?). Moraitis se nije mogao točno sjetiti.

– Nisam liječnik, ali mislim da je pomoglo vino. Nisam radio ništa drugo osim što sam jeo zdravu hranu, pio zdravo vino i koristio zdrave biljke, rekao je.

Svakodnevni zadaci davali su mu smisao. Ako je želio kuhati na maslinovom ulju, ili njime zalijevati salatu, morao je ubrati masline i staviti ih na cijeđenje.

– Nije važno je li lako ili teško, ali moralo se napraviti, rekao je za tada BBC uz osmijeh.

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije