Američki predsjednik Joe Biden u Poljsku će doći oko prve godišnjice rata u Ukrajini kako bi Varšavi poručio da može krenuti s formiranjem najveće evropske kopnene vojske i preuzeo dio zasluga za revitalizaciju Sjevernoatlantskog saveza, piše Jutarnji.
Istovremeno, Biden je odbacio ideju da se Ukrajini doniraju borbeni avioni F-16 koje toliko žele, ali nije pojasnio je li za potpunu zabranu ili samo za zabranu slanja aviona iz američkih zaliha. Nije izgledno da će Biden tu dilemu raščistiti na godišnjicu od ruskog napada na Ukrajinu, naročito u kontekstu komplikovane i dugotrajne obuke koju bi ukrajinski piloti morali proći kako bi mogli letjeti i efikasno se boriti na zapadnim borbenim avionima četvrte generacije.
Da Amerikanci nisu jedini koji pomno važu potencijalne benefite i nedostatke donacije F-16-ica Kijevu, pokazuje i izjava poljskog generala Tomasza Drewniaka koji je podsjetio da je dosta F-16-ica svojedobno palo kada su u kokpite ušli irački piloti. “Nije dovoljno da samo znate upravljati zrakoplovom. Morate znati sve što on može”, rekao je Drewniak.
OJAČANI NATO
Čak i ako Zapad Ukrajini više ne pošalje nijedno novo moćno oružje, jasno je da istočno krilo NATO-a dobiva na značaju i snazi. Nakon više desetljeća neutralnosti, Švedska i Finska žele ući u Savez, Baltik ni trepnuo nije dok mu je Rusija pokazivala mišiće, a Rumunjska jača svoju pozicija na Crnom moru. Uz to, Poljska radi na modernizaciji svoje vojske. Dok istok Europe dobiva na snazi, zamah gube tradicionalni teškaši Francuska i Njemačka. Predsjednik Francuske Emmanuel Macron dugo je pokušavao ruskog predsjednika Vladimira Putina odgovoriti od invazije na Ukrajinu i nagovoriti da za pregovaračkim stolom okonča rat u Ukrajini, a još 2019. je rekao da je NATO mrtav te da se Europa mora osamostaliti. Njemački kancelar Olaf Scholz također je mislio da se Putina može odgovoriti od invazije. Za razliku od Berlina, Poljska i zemlje Baltika znale su da Moskva pomoću Sjevernih tokova planira porobiti Europu.
Vrijeme je pokazalo da su Francuska i Njemačka po pitanju Rusije više puta grdno pogriješile.
Pitanje slanja Leoparda Ukrajini isto je pokazalo da se promijenio balans moći u Europi. Poljska je prošlog mjeseca rekla da će Kijevu poslati svoje Leoparde i zajedno s Njemačkom izgraditi tenkovsku koaliciju. Varšava je tu postupila liderski, a Berlin pasivno. Scholz je svojevremeno bio rekao da se Njemačka neće gurati u prvi plan kada se radi o slanju tenkova pa mu je Poljska nametljivost dobro došla. Piotr Buras, viši istraživač Europskog vijeća za vanjske poslove, rekao je da je Poljska pogriješila kada je rekla da će Ukrajini tenkove poslati bez obzira na to hoće li joj Njemačka za to dati zeleno svjetlo. Scholz je potom rekao da će Berlin “osloboditi” svoje Leoparde ako Amerika Kijevu pošalje svoje Abramse. Time je donekle spasio obraz, ali je i pokazao da je Europa još uvijek ovisna o Americi, bez obzira na priče o “strateškoj autonomiji” Starog kontinenta.
Ruska vojska, koja se pokazala kao korumpirana i neorganizirana, te francuski predsjednik Macron, koji s istokom Europe nema baš neki odnos, najveći su gubitnici prve godine rata u Ukrajini. Da nije Njemačku relativno brzo odvikao od ruske energije, Scholz bi bio treći najveći gubitnik rata.
GUBITNICI MACRON I PUTIN?
The Times piše da će rivalstvo Njemačke i Poljske negativno utjecati na ishod rata u Ukrajini ako se obje strane malo ne primire. Berlin misli da je u pravu kada se radi o migracijama, financijskoj neodgovornosti juga Europe i vladavini prava na istoku. Buras, međutim, kaže da Njemačke odluke nisu bile moralno ispravne te da ju je Poljska tu nadmašila. “Mi smo bili u pravu po pitanju energetske sigurnosti, ophođenja prema Putinu i potrošnje na obranu”, dodao je Buras.
Ako Poljska želi postati velika igračica mora napraviti dvije stvari. Kao prvo, ne smije napustiti svoje ambiciozne vojne planove i mora natjerati SAD da je prizna kao državu nadomak opasnosti. Kao drugo, u bitci protiv Putina mora surađivati s Njemačkom.
Poljska se trenutno nalazi usred povijesnog povećanja potrošnje na obranu, koje će se mjeriti u desecima milijardi dolara. Samo od Južne Koreje kupuju više od 1000 tenkova K2, 672 samohodnih haubica K9 te 288 višecijevnih K239. Od toga će se većina tenkova i haubica po licenci proizvesti u Poljskoj. Poslovi sa Seulom tu ne staju, budući da je Varšava od njih također naručila i 42 borbena aviona FA-50.
Osim na Dalekom istoku, Poljska oružje kupuje i od tradicionalno najvećeg saveznika – SAD-a. Tako će od Washingtona kupiti 366 tenkova M1A2 Abrams, od čega 250 u najnovijoj SEPv3 varijanti, a nabavlja se i najmanje 20 višecijevnih raketnih bacača HIMARS koji su se proslavili na bojištu u Ukrajini (uz to da bi ih Varšava ukupno željela kupiti više od 200). Od Amerikanaca se kupuje i čak 92 napadača helikoptera Apache 64E, a i Zračne snage Poljske osuvremenit će se s 32 borbena aviona pete generacije F-35A.
Gore nabrojano ni izbliza nije cijeli popis planirane poljske nabave oružja (listu možete pronaći na ovom linku), a treba dodati i kako će domaća vojna industrija oružanim snagama dostaviti više od tisuću borbenih oklopnih vozila te stotine komada artiljerijskog naoružanja. Ostvari li se sve po planu, do 2030. Poljska bi se doista mogla pretvoriti u jednu od najvećih vojnih sila na kontinentu.