No, te njegove riječi ne upijaju baš svi, pogotovo oni
najobrazovaniji. Njima plaće ne rastu, njima ne cvjetaju ruže u životu.
Štoviše, nekima od njih život se pretvorio u pakao.
The Guardian
je napravio veliku priču o sveučilišnim profesorima koji su zbog
smanjenja plaća prisiljeni raditi neke stvari koje nisu sanjali ni u
najgoroj noćnoj mori. Neki spavaju u automobilu, neki su na rubu gladi, a
neki su prisiljeni baviti se – prostitucijom!
Upravo to se dogodilo jednoj profesorici iz velikog američkog
grada koja je, iz očitih razloga, poželjela ostati anonimna. Kaže da joj
je predavanje život, da ništa više ne voli od podučavanja svojih
studenata. Međutim, kada je sveučilište odlučilo stegnuti remen,
profesorici nije preostalo ništa drugo nego potražiti neki posao ‘u
fušu’.
– Već sam nekoliko puta imala seks za jednu noć. U neku ruku čak mi se i svidjelo. Pomislila sam – koliko to grozno može biti?
Ugledna
profesorica je prelomila – jedini način za preživljavanje je
prostitucija. Po cijeli dan bi predavala na sveučilištu, a poslije bi se
prebacila u kafić. Tamo bi odradila šestosatnu smjenu.
Sredovječna gospođa priznaje da joj užasno teško pada činjenica da se mora baviti takvim poslom.
–
Potpuno sam predana poslu, bila sam ponosna na sebe što sam dobila
priliku odgajati nove generacije, stvarati od njih intelektualce. I
stvarno sam dobra u tome. Zato mi se srce lomi što nitko to ne
prepoznaje i što nas adekvatno ne plaćaju.
Profesorica godišnje
zaradi oko 40.000 dolara, a radi otprilike 60 sati tjedno. Čak i više od
prosjeka. Međutim, mjesečno samo za stan plaća 1500 dolara, a kad se tu
zbroje i neki krediti, na kraju joj ne ostane previše. S druge strane,
sat vremena pružanja seksualnih usluga naplaćuje 200 dolara. Rijetko
viđa klijente dok traju predavanja na fakultetu, ali za vrijeme ljetne
pauze radi punom parom.
– Užasavam se pomisli da će mi jednog dana
pokucati neki student na vrata. Također, ni ovaj posao mi ne garantira
financijsku stabilnost. I dalje se budim usred noći…
Ova priča
profesorice-prostitutke je ipak malo preradikalna za ostale priče iz
američke prosvjete, ali i ostali primjeri dovoljno govore o slomu ove
plemenite djelatnosti. Caprice Lawless (65), inače
profesorica engleskog i aktivistica za poboljšanje radnih uvjeta, prije
20 godina ostvarila je san i nakon razvoda kupila predivno imanje u
Coloradu veličine 1100 metara kvadratnih.
Međutim, vrijeme je
odmicalo, a njezina vrlo niska plaća od 18.000 dolara godišnje nije
porasla ni centa i s vremenom je ostala bez novca za plaćanje hipoteke i
ostalih troškova. Na kraju je morala iznajmiti kuću, te danas ima tri
cimerice.
– Živim od plaće do plaće i usput grcam u dugovima –
rekla je Caprice koja je nedavno završila u bolnici zbog trovanja
hranom. Naravno, i to joj je bio strašan udarac po džep…
Lawless čak nije ni u lošoj situaciji u usporedbi sa 61-godišnjom Mindy Percival,
profesoricom sa sveučilišta Florida. Ona živu u kamp kućici usred šume
sjeverno od Miamija. Na prvi pogled okruženje i ne izgleda tako grozno,
ali sama kućica je na rubu raspadanja. Nema mašine za pranje rublja, a
ponekad nema vode.
– Nikad nisam bila bliže dnu. Samo što nisam postala beskućnica…
Da
situacija po nju bude još gora, automobil joj je uništen u uraganu Irma
i sada je na posao vozi bivši student. Ona mora dnevno plaćati 20
dolara za gorivo.
– Trudim se napraviti nešto od svog života, ali ide mi jako teško…
Još teže ide Ellen James-Penney
koja podučava na sveučilištu San Jose u Silicijskoj dolini. Ona sa
svojim suprugom i psima živi u – automobilu. Zapravo, ona živi u
automobilu, a on u šatoru koji razapne kraj automobila.
– Imam
nekoliko pravila. Sve mora biti uredno, ne smijem izgledati kao da sam
beskućnica. Nigdje nismo predugo parkirani kako nas policija ne bi
uhitila.
Mizerija James-Penney traje već deset godina, ali ona ne
želi skrivati svoj život od svojih studenata. Kad netko od studenata
kaže da je u kampus ušao neki beskućnik, Ellen odmah kaže.
– Upravo gledaš u beskućnicu!
Tada u prostoriji zavlada tišina.
Ellen
je prošle godine zaradila 28.000 dolara, ali suočena s velikim dugovima
i ogromnim cijenama nekretnina u Silicijskoj dolini, ona jednostavno
nije u mogućnosti živjeti bilo gdje osim u autu. U cijeloj priči ne
pomaže joj ni muž Jim koji zbog problema s leđima ne može voziti
kamione…
– Ne sramim se, to se može dogoditi svakome. Uvijek
kažem svojim studentima da je svatko od njih može postati beskućnik.
Možda je potrebna samo jedna bolest, samo jedna neisplaćena plaća…