Kako je do toga došlo?
Opozicija se posljednjih mjeseci probudila. Erdoganovi brojni
kritičari nanjušili su priliku da sruše njegovu vlast. Međutim, previše
su se nadali.
No, jučer se sve činilo drugačije. Stranka lijevog centra CHP
vjerovala je da napokon ima kandidata. Muharrem Ince je karizmatični
bivši profesor koji je uspio pridobiti brojne slojeve stanovnika – od
vjernika do Kurda.
Znalo se da će Erdogan imati više glasova, no postojala je nada da bi
mogao skupiti manje od pedeset posto. To bi onda značilo drugi krug u
kojem bi se opozicija ujedinila, a tada bi sve bilo moguće.
Međutim, Erdogan je skupio preko 50 posto glasova, a snovi opozcije
su ugašeni. Ovi izbori su zapravo bili potpuna novost jer je opozicija
prvi put nakon dugo vremena imala pravo sanjariti.
No, Erdogan je jučerašnjom pobjedom taj san prekinuo. U njegovom
stožeru vrlo se brzo počelo slaviti, na opće oduševljenje brojnih
pristaša koji mu slijepo vjeruju.
“On nam znači sve, ova zemlja bez njega ne bi postojala”, za BBC kaže jedan Erdoganov simpatizer.
“Teroristi su poraženi, turska nacija je pobijedila. Pravi muslimani su pobijedili”, dodaje drugi.
Za Erdoganovu pobjedu najzaslužnija su dva faktora. Prvi je činjenica
što Muharrem Ince nije osvojio više glasova. On je ostao na 30,7 posto
iako su se mnogi nadali da bi mogao osvojiti znatno više. Njegova je
popularnost sve više rasla, Erdogana je napadao zbog ekonomske krize, a
njegovi skupovi postali su posjećeniji od Erdoganovim. Na onom najvećem,
održanom u Izmiru, skupilo se stotine tisuća ljudi i tko zna što bi
bilo da su izbori, kako je planirano, održani u studenom. Erdogan je,
naime, požurio izbore jer je shvatio da mu popularnost opada.
Drugi razlog Erdoganove pobjede je činjenica da je kandidatkinja
Meral Aksener podbacila. Ova Vučica, kako joj je bio nadimak, nekad je
smatrana glavinim favoritom u utrci protiv Erdogana. Ona je osvojila
znatno manje glasova nego se očekivalo, a to je pomoglo Erdoganu da
prijeđe granicu od pedeset posto.
Nadalje, Erdoganu je pomogla i činjenica što su njegovi desničarski
koalicijski partneri u borbi za mjesta u parlamentu prošli puno bolje
nego se očekvialo.
Turska je, to je potpuno jasno nakon ovih izbora, podijeljena zemlja.
Za njegove konzervativne pristaše, on je glas turskog naroda i razlog
njihovog opstanka i zaštita od sekularnosti. Za njih zatvaranje novinara
nisu problem, sve dok to radi, kako im govori, u interesu naroda. Za
njegove pristaše on je zaštitnik nacije koji se usprotivio
imperijalistima koji od kraja Prvog svjetskog rata pokušavaju uništiti
Tursku.
Za njegove protivnike, kojih ima jako puno kako su pokazali ovi
izbori, on je beskrupulozni diktator čije će ovlasti sada postati još
veće. Njegovi protivnici za početak ističu brojne izborne nepravilnosti,
kao i brojne nepravilnosti koje su prethodile izborima. Sve je to,
smatraju oni, Erdogana stavilo u puno bolju poziciju. Zatvaranje
novinara, brutalne čistke nakon puča, sve su to stvari koje se stavljaju
Erdoganu na teret.
“Živimo u fašističkom režimu”, kaže oporbeni Selin Sayek Boke za BBC.
No, kako god bilo, Erdogan je dobio još pet godina na vlasti. I to
pet godina u kojima će imati puno veće ovlasti poput imenovanja
ministara i slično.
A opozicija ima vremena do 2023. godine da pronađu način kako mu
stati na kraj. Ovi izbori su im pokazali da to nije nemoguće. Teško je,
ali ne i nemoguće.