Borbe koje su izbile u sudanskoj prijestolnici Kartumu i drugdje u zemlji direktan su rezultat žestoke borbe za moć unutar vojnog vodstva zemlje.
Sukobi se vode između regularne vojske i paravojnih snaga zvanih Snage za brzu podršku (RSF), piše BBC.
Gdje je Sudan?
Sudan se nalazi u sjeveroistočnoj Africi i jedna je od najvećih zemalja na kontinentu, prostirući se na 1,9 miliona kvadratnih kilometara.
Takođe je jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu, sa svojih 46 miliona ljudi koji žive s prosječnim godišnjim prihodom od 750 dolara (606 funti) po glavi .
Stanovništvo Sudana je pretežno muslimansko, a službeni jezici zemlje su arapski i engleski.
Ko se protiv koga bori u Sudanu?
Od državnog udara 2021. godine, Sudanom upravlja vijeće generala, koje vode dva vojna čovjeka u središtu ovog spora:
General Abdel Fattah al-Burhan, šef oružanih snaga i zapravo predsjednik zemlje, i njegov zamjenik i vođa RSF-a, general Mohamed Hamdan Dagalo, poznatiji kao Hemedti.
Nisu se složili oko smjera u kojem zemlja ide i predloženog kretanja prema civilnoj vladavini.
Glavne sporne tačke su planovi za uključivanje RSF-a od 100.000 vojnika u vojsku, te ko bi potom vodio nove snage.
Zašto su počele borbe u Sudanu?
Pucnjava je započela 15. aprila, nakon nekoliko dana napetosti, dok su pripadnici RSF-a preraspoređivani širom zemlje u potezu koji je vojska doživjela kao prijetnju.
Postojale su neke nade da bi razgovori mogli riješiti situaciju, ali to se nije dogodilo.
Sporno je ko je prvi ispalio metak, ali borbe su brzo eskalirale u različitim dijelovima zemlje i više od 400 civila je umrlo, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije.
Zašto su civili uhvaćeni?
Iako se čini da je sukob oko kontrole nad ključnim instalacijama, većina se događa u urbanim područjima, a civili su postali nesvjesne žrtve.
Nije sasvim jasno gdje su baze RSF-a, ali čini se da su se njihovi borci preselili u gusto naseljena područja.
Sudanske snage izvele su vazdušne napade na glavni grad, grad s više od šest miliona ljudi, što je vjerovatno dovelo do civilnih žrtava.
Najavljeno je nekoliko prekida vatre kako bi se ljudima omogućilo da pobjegnu od borbi, ali oni nisu poštovani.
Što su snage za brzu podršku?
RSF je osnovan 2013. godine i vuče korijene iz ozloglašene milicije Janjaweed koja se brutalno borila protiv pobunjenika u Darfuru, gdje su bili optuženi za etničko čišćenje.
Od tada je general Dagalo izgradio moćnu silu koja je intervenisala u sukobima u Jemenu i Libiji. Takođe je razvio ekonomske interese, uključujući kontrolu nad nekim od sudanskih rudnika zlata.
RSF je optužen za kršenje ljudskih prava, uključujući masakr više od 120 demonstranata u junu 2019.
Tako jaka sila izvan vojske smatrana je izvorom nestabilnosti u zemlji.
Zašto je vojska nadležna za Sudan?
Ova borba najnovija je epizoda u tenzijama koji su uslijedile nakon svrgavanja dugogodišnjeg predsjednika Omara al-Bashira 2019. godine, koji je došao na vlast državnim udarom 1989. godine.
Došlo je do velikih uličnih protesta koji su pozivali na kraj njegove vladavine od gotovo tri decenije, a vojska je izvela državni udar kako bi ga se riješila.
Ali civili su nastavili s kampanjom za uvođenje demokratije.
Tada je uspostavljena zajednička vojno-civilna vlada, ali je srušena u drugom puču u oktobru 2021. godine, kada je general Burhan preuzeo vlast.
I od tada se rivalstvo između Gen Burhana i Gen Dagaloa pojačalo.
Okvirni sporazum o vraćanju vlasti u ruke civila dogovoren je prošlog decembra, ali razgovori o finaliziranju detalja nisu uspjeli.
Što dvije strane žele?
Gen Dagalo je u nizu tweetova rekao da su vlada generala Burhana “radikalni islamisti” i da su se on i RSF “borili za narod Sudana kako bi osigurali demokratski napredak za kojim su tako dugo čeznuli”.
Mnogima je teško povjerovati u ovu poruku, s obzirom na brutalnu prošlost RSF-a.
Gen Burhan je rekao da podržava ideju povratka na civilnu vladavinu, ali da će vlast predati samo izabranoj vladi. Neki sumnjaju da je povezan s bivšim predsjednikom Bashirom i njegovim saveznicima, što je vojska demantovala.
Postoje sumnje da oba generala žele zadržati svoje pozicije moći, ne želeći izgubiti bogatstvo i uticaj koji idu s njima.
Što rade druge zemlje?
Postoji strah da bi borbe mogle dodatno rascjepkati zemlju, pogoršati političke turbulencije i privući susjedne države.
Diplomati, koji su igrali presudnu ulogu u podsticajima povratka civilne vladavine, pokušavali su pronaći način da navedu dvojicu generala na razgovor.
Ubrzo nakon što su borbe počele, regionalni blok pristao je poslati tri predsjednika – iz Kenije, Južnog Sudana i Džibutija – u Khartoum, ali misija se nikada nije dogodila.
Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD i EU pozvali su na prekid vatre i razgovore o rješavanju krize, a mnoge su zemlje sada usredotočene na pokušaje izvlačenja svojih građana.