Na svijetu ima četiri puta više stoke nego ljudi. Goveda iz uzgoja teže gotovo deset puta više od svih divljih sisara zajedno.
Zamislite sada da se iznenada pojavi čarobnjak i jednim zamahom štapića ukloni sve meso sa polica supermarketa, istovremeno otklanjajući svaku želju u nama da ga pojedemo.
Šta bi se dogodilo sljedećih dana, godina, pa čak i milenija?
Preko noći, emisije stakleničkih gasova povezane s hranom pale bi za oko 63%.
Više ne bismo dobijali proteine i ključne hranjive tvari iz otprilike 70 milijardi kokoši, 1,5 milijardi svinja, 300 miliona goveda i 200 miliona tona ribe i školjkaša koji se obrađuju za konzumaciju svake godine.
Kako bismo popunili ovu prazninu u prehrani, naša potražnja za voćem, povrćem i mahunarkama bi porasla— prehrana za koju se većina dijetetičara slaže da sadrži sve hranjive tvari koje su nam potrebne za zdrav život.
Ali u početku ne bi bilo dovoljno te hrane. Porast potražnje uzrokovala bi skok troškova proizvodnje.
U regijama gdje surovi prirodni uslovi otežavaju uzgoj povrća, iznenadni nedostatak mesa ostavio bi ljude s malo hrane.
Kulture u kojima se ishrana zasniva na mesu, izgubile bi svoje temelje.
Pripadnici plemena koji se hrane lososima na pacifičkom sjeverozapadu Sjedinjenih Država, na primjer, izgubili bi, ne samo hranu i sredstva za život, već i sastavni dio svoje religije.
Deseci miliona ribara izgubili bi posao, koji je već ugrožen zbog sve manje populacije riba.
Kako bi mesna industrija propala, mnoga domaćinstva u zemljama u razvoju ostala bi bez prihoda koji su dolazili od uzgoja stoke.
Neki proizvođači mesa preusmjerili bi se na poljoprivredne usjeve, zbog čega bi radnici — i susjedne zajednice — bili manje osjetljivi na respiratorne bolesti povezane sa stočarstvom.
Kako se poljoprivreda širi, cijene padaju.
U konačnici, vegetarijanstvo u većini zemalja postaje jeftinije od prehrane mesom.
Srećom, ne trebamo krčiti nova poljoprivredna zemljišta da bismo uzgojili svu ovu hranu.
Bez životinja koje se uzgajaju za meso, sada je dostupno zemljište koje se koristilo za uzgoj stočne hrane.
Uzimajući sve u obzir, naša nova prehrana zahtijeva manje zemlje i vode.
Svake godine izbjegli bi se milioni smrtnih slučajeva, dijelom zahvaljujući nižim stopama srčanih bolesti, raka i drugih stanja povezanih s konzumacijom crvenog mesa.
Više ne bismo prenosili nove patogene od divljih životinja koje se love radi hrane, ili nove viruse gripe od uzgojenih svinja, ili superbakterije otporne na lijekove koje se razvijaju u govedima koja su preventivno hranjena antibioticima.
Kako godine prolaze, globalna bioraznolikost raste kako gubitak staništa, upotreba pesticida i drugi pritisci iz poljoprivrede jenjavaju.
Amazonske ptice imaju više šuma za prelet.
Manje je geparda ustrijeljeno, jer su vrebali preblizu stoke.
Zajednice pčela, osa i leptira napreduju kako se prirodna staništa šire.
Zauzvrat, usjevi oprašeni kukcima daju veće prinose.
Mnoge okeanske vrste oporavljaju se od pretjeranog izlova.
Kroz istoriju, ljudi u tradicionalno vegetarijanskim regijama razvili su genetsku mutaciju koja im pomaže da učinkovitije prerađuju masti iz biljaka.
Dakle, tokom hiljada godina, naša tijela mogu evoluirati kako bi što bolje iskoristila naše povrće.
Ili možemo izgubiti neke prilagodbe, poput sposobnosti izdvajanja željeza iz mesa.
Naravno, čarobnjak neće učiniti da naš svijet ostane bez mesa.
Iako mnogi pojedinci odlučuju postati vegetarijanci, globalno je konzumiranje mesa još uvijek u porastu.
Ovaj trend donosi probleme našoj klimi.
Čak i kad bismo iznenada prestali sagorijevati fosilna goriva, sistemi prehrane kao i obično u kombinaciji s rastućom populacijom gurnuli bi globalne temperature preko 1,5°C do kraja ovog vijeka.
Industrijski uzgoj stoke je najveći krivac.
Proizvodnja govedine i mliječnih proizvoda odgovorni su za više od 60% svih emisija koje proizlaze iz hrane, dok osiguravaju samo oko 18% svjetskih kalorija.
Zapravo, prehrana koja sadrži skromne udjele mesa poput piletine često proizvodi manje stakleničkih plinova od vegetarijanske prehrane s visokim udjelom mliječnih proizvoda.
Smanjenje konzumacije govedine, sira i mlijeka moglo bi uvelike doprinijeti postizanju mnogih prednosti svijeta bez mesa – nikakva magija nije potrebna.