Alice Weidel često govori o njemačkoj prošlosti i protivi se onome što njena stranka naziva „kultom krivice“ zbog nacističkih zločina. Mnogo manje, međutim, govorila je o prošlosti vlastite porodice. Dokumenti iz njemačkih i poljskih arhiva otkrivaju da je njen djed Hans Weidel bio istaknuti vojni sudija nacističkog režima, član NSDAP-a i Waffen-SS-a, kojeg je na visoku funkciju imenovao lično Adolf Hitler.
Alice Weidel, jedna od najprepoznatljivijih političarki njemačke krajnje desnice i liderka Alternative za Njemačku (AfD), godinama poziva Njemačku da drugačije gleda na vlastitu prošlost, piše Politico.
Njena stranka više puta je kritikovala način na koji se Njemačka odnosi prema zločinima nacističkog režima i govorila o potrebi da zemlja izađe iz, kako pojedini predstavnici AfD-a kažu, „kulta krivice“.
Ali dok je Weidel spremno govorila o njemačkoj istoriji, o jednom dijelu istorije vlastite porodice gotovo da nije govorila.
Istraživanje njemačkog lista Welt am Sonntag, zasnovano na obimnoj dokumentaciji iz njemačkih i poljskih arhiva, pokazalo je da je njen djed Hans Weidel imao značajnu ulogu u nacističkom sistemu: bio je vojni sudija Wehrmachta, član Nacističke partije još prije Hitlerovog dolaska na vlast i pripadnik Waffen-SS-a.
Njegova karijera u nacističkom pravosuđu na kraju ga je dovela do položaja na koji ga je formalno imenovao Adolf Hitler.
Porodična povezanost sa nacističkom prošlošću sama po sebi, naravno, nije neuobičajena u Njemačkoj, niti potomci mogu biti odgovorni za postupke svojih predaka. Ali ova priča dobija političku težinu upravo zbog odnosa AfD-a prema kulturi sjećanja i nacističkoj istoriji zemlje.
Jedan od nekadašnjih lidera AfD-a Alexander Gauland 2018. godine izazvao je ogroman skandal kada je nacistički period opisao kao tek „ptičji izmet“ u više od hiljadu godina njemačke istorije.
Godinu ranije Björn Höcke, jedan od najradikalnijih i najuticajnijih političara AfD-a, berlinski Memorijal ubijenim Jevrejima Evrope nazvao je „spomenikom srama“ i zatražio „zaokret od 180 stepeni“ u njemačkoj politici sjećanja.
Vojni sudija u okupiranoj Varšavi
Alice Weidel ranije je govorila o porodičnoj prošlosti, naročito o tome kako je njena porodica nakon Drugog svjetskog rata protjerana iz nekadašnje Šlezije, čiji se najveći dio danas nalazi u Poljskoj.
O ulozi njenog djeda u nacističkom režimu, međutim, nije govorila.
Preko svog portparola Weidel je navela da za tu prošlost nije znala.
„Zbog porodičnih nesuglasica nije bilo kontakta sa djedom, koji je preminuo 1985. godine, niti se o njemu razgovaralo u porodici“, saopštio je njen portparol.
Alice Weidel imala je šest godina kada je njen djed umro. Njena baka, koja je takođe bila članica Nacističke partije, umrla je dvije godine kasnije.
Hans Weidel imao je gotovo 40 godina kada je u julu 1941. postao vojni sudija pri komandi u Varšavi. Bio je jedan od približno 3.000 sudija Wehrmachta koji su učestvovali u sprovođenju Hitlerovog vojnog pravnog sistema.
Dokumenti pokazuju da su ga nadređeni hvalili zbog toga što svoj posao obavlja „sa velikim interesovanjem i razumijevanjem“.
Vojni sudovi nacističke Njemačke izrekli su, prema istraživanjima istoričarke Claudije Bade, približno 50.000 smrtnih kazni, od kojih je više od 20.000 izvršeno.
Bade navodi da je takav bilans znatno nadmašio čak i broj smrtnih presuda koje su donosili civilni sudovi nacističkog režima.
Tri godine nakon dolaska na funkciju u Varšavi, Hans Weidel imenovan je za višeg vojnog sudiju.
Dokument od 12. oktobra 1944. godine pokazuje da je njegovo imenovanje prošlo kroz Hitlerov glavni štab. Na njemu stoji formulacija:
„Der Führer“, uz potpis Adolfa Hitlera.
Nacista prije Hitlerovog dolaska na vlast
Hans Weidel nije bio neko ko se nacističkom sistemu priključio tek nakon što je Hitler već preuzeo vlast.
Studirao je pravo u Minhenu i Breslauu, današnjem Wrocławu, a član Nacističke partije postao je 1932. godine.
Od 1933. bio je pravni savjetnik u Waffen-SS-u.
U dokumentu koji se danas nalazi u njemačkom arhivu sam je opisao svoju političku aktivnost:
„Još prije izbora u septembru 1930. glasao sam za nacionalsocijaliste i aktivno učestvovao u izbornoj propagandi pokreta.“
Nakon rata Weidel je istražiteljima tvrdio da nije znao za nacistički progon Jevreja.
Govorio je da je živio u malom mjestu i da nije čuo ništa osim onoga što je objavljivano u novinama ili emitovano na radiju.
„Moram naglasiti da nikada nisam čuo ništa o zločinima SS-a“, tvrdio je.
Poslije rata
Nakon poraza nacističke Njemačke savezničke sile započele su proces denacifikacije. Cilj je bio ukloniti ljude povezane sa diktaturom sa važnih položaja u novoj državi.
Hans Weidel, koji se poslije rata sa porodicom preselio u Istočnu Vestfaliju, bio je predmet tri istrage zbog svoje uloge tokom nacističkog perioda.
U novembru 1948. tribunal u Bielefeldu, tada u britanskoj okupacionoj zoni, otvorio je protiv njega postupak zbog „članstva u kriminalnoj organizaciji“.
Predmet je, međutim, zatvoren već mjesec dana kasnije zbog nedostatka dokaza.
Ta odluka nije predstavljala potpuno oslobađanje od odgovornosti, ali mu je omogućila da nastavi da radi kao pravnik.
Otvorio je advokatsku kancelariju u Güterslohu, uključio se u udruženje Nijemaca protjeranih sa nekadašnjih istočnih teritorija i tražio naknadu za imovinu koju je izgubio u Gornjoj Šleziji.
Njegova ratna prošlost ponovo je dospjela pod pažnju istražitelja krajem sedamdesetih godina.
Policija u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji i Hamburgu ponovo je ispitivala njegovu ulogu tokom rata, a dokumentacija je tražena čak i od tadašnje Istočne Njemačke.
Ni te istrage nisu dovele do optužnice.
U Saveznoj Republici Njemačkoj nijedan vojni sudija nacističkog režima nije pravosnažno kažnjen zbog proizvoljnog izricanja smrtnih kazni.
Politički značaj porodične prošlosti
Otkrića o Hansu Weidelu sama po sebi vjerovatno neće ozbiljnije ugroziti politički položaj njegove unuke među biračima AfD-a.
I niko ne može Alice Weidel smatrati odgovornom za ono što je njen djed radio prije nego što je ona rođena.
Ali pitanje postaje politički relevantno zbog načina na koji AfD govori o nacističkoj prošlosti Njemačke.
Dok stranka pokušava umanjiti značaj tradicionalne njemačke politike suočavanja sa nacističkim zločinima, porodična istorija njene liderke pokazuje koliko ta prošlost može biti neposredna i lična.
Za Weidel zato pitanje nije šta je radio njen djed.
Pitanje je kako će se ona, kao jedna od vodećih političkih figura njemačke krajnje desnice, odnositi prema toj činjenici dok njena stranka istovremeno pokušava promijeniti način na koji Njemačka pamti najmračniji period svoje istorije.