No, činjenica je da se u Rusiji pod dugogodišnjom Putinovom vlašću
sustavno krše ljudska prava, demokracija se zatire, nekažnjeno se
ubijaju novinari, a kritičari se trpaju u zatvore.
Što se u Rusiji još dogodilo na dan otvorenja SP-a?
Na dan otvorenja SP-a je možda i najznačajniji britanski LGBT aktivist,
Peter Thatchell, pušten iz pritvora gdje je završio zbog podizanja
transparenta protiv brutalne ruske represije nad čečenskom LGBT
zajednicom. Najznačajniji ruski oporbenjak Aleksej Navaljni pušten je iz
zatvora gdje je, po tko zna koji put u zadnjih godinu dana, završio
zbog “ilegalnog” prosvjeda protiv Vladimira Putina. Ukrajinski filmaš,
aktivist i kritičar ruske aneksije Krima, Oleg Sencov, nije pušten iz
zatvora gdje služi dvadesetogodišnju kaznu zbog
navodnih terorističkih napada na Krimu. Ovaj sudski proces međunarodna
je zajednica opisala kao politički motiviran, a Sencov je jučer napunio
30 dana štrajka glađu zbog, kako tvrdi, nepravedne osude.
Situacija s ljudskim pravima nikad gora od raspada SSSR-a
Sve to je samo fragment sveprisutne represije i kršenja ljudskih
prava u Rusiji, zemlji koja je formalno parlamentarna demokracija, ali
po gotovo svim karakteristikama de facto diktatura. A upravo
Svjetsko prvenstvo služi Putinu, koji već 18 godina vlada Rusijom, i
njegovoj kliki bivših KGB-ovaca i oligarha, kao spektakularni paravan za
njihov sustavni napad na demokraciju i ljudska prava unutar i izvan
Rusije.
“Nema sumnje da vlada žudi za internacionalnim prestižem i želi
prikazati Rusiju u najboljem mogućem svjetlu. Ali problem je što je
situacija s ljudskim pravima najgora što je bila od pada Sovjetskog
Saveza”, kaže Julija Gorbunova, istraživačica za moskovski odjel
međunarodne nevladine organizacije Human Rights Watch.
Je li stvarno tako? Nije li to, kako nas brojni lijevi i
desni, alternativni, ali sve češće i mainstream analitičari i političari
diljem Zapada uvjeravaju, antiruska propaganda, karikiranje i
demoniziranje zemlje koju je Putin izveo iz neoliberalnog kaosa
devedesetih, zaustavio i od nje ponovo napravio svjetsku silu i pandan
imperijalističkom Zapadu? Nije li to, kako ruski dužnosnici i
obožavatelji Kremlja često vole reći, jednostavno rusofobija koju
propagiraju mainstream mediji i političari? Pogledajmo konkretne
primjere i podatke o stanju ruske demokracije – možda će stvari biti
nešto jasnije.
Uhićen jer je sam stao na trg s transparentom protiv Putina
Spomenuti Thatchell, iako je pušten iz pritvora, mora se pojaviti na
sudu u Moskvi 26. lipnja zbog kršenja saveznog zakona i predsjedničkog
dekreta kojima se zabranjuju svi prosvjedi pored Kremlja i za vrijeme
Svjetskog prvenstva. Pritom je nebitno što je Tatchell bio jedini
prosvjednik u ovom slučaju – sam je stao na Trg maršala Žukova s
transparentom sa sljedećom porukom: “Putin ne radi ništa po pitanju
torture gej ljudi u Čečeniji”. Unatoč tome, pritvoren je.
U ruskoj pokrajini Čečeniji gejeve se zatvara u logore, muči i ubija
Zakon se mora poštovati? Prema još jednom takvom zakonu, onom o
“propagandi netradicionalnih seksualnih veza” – drugim
riječima, homoseksualnih veza – među djecom, donesenom 2013., praktički
je stavljena izvan zakona svaka javna demonstracija ili javni istup u
korist LGBT prava, kao i distribucija materijala povezanih s LGBT
kulturom, budući da ih djeca teoretski mogu biti izložena takvoj
“propagandi”.
Brutalno homofobno nasilje redovita je pojava u Rusiji – radikalni
nacionalisti i neonacisti namamljuju homoseksualce na spoj preko
društvenih mreža, potom ih otimaju, maltretiraju i muče, a sve to
snimaju i objavljuju na internetu.
No situacija je daleko gora u spomenutoj Čečeniji, gdje je autonomni
islamistički režim bivšeg pobunjenika, a današnjeg Putinovog vazala
Ramzana Kadirova, doslovno otvorio koncentracijske logore za
homoseksualce. Čečenske gejeve tamo se brutalno muči, pa i ubija, osim
ako pristanu napustiti zemlju. Čečenska policija ih pronalazi i hvata na
isti način na koji to rade ruski fašisti – namamljujući ih na lažne
spojeve.
Kako Kadirov komentira ove progone gejeva? Jednostavno – toga nema u
Čečeniji, jer tamo uopće “nema gejeva”. “Ako su se slučajno provukli
kroz našu mrežu, odvedite ih u Kanadu. Da pročistimo našu krv, ako ih
ima ovdje, vodite ih”, dodao je u intervjuu za HBO, kontrirajući sam
sebi. “To su sotone”, zaključio je.
No prema svjedočanstvima žrtava i istragama medija i udruga za ljudska
prava, najmanje 100 ljudi bilo je na ovaj način zatvoreno, a najmanje
troje ubijeno prošle godine. Čečenska policija i sam Kadirov navodno su
poticali obitelji gejeva da ih, nakon puštanja na slobodu, sami ubiju
kako bi obranili svoju čast. Francuske udruge za LGBT prava podigle su
pred Međunarodnim kaznenim sudom prijavu protiv Čečenije za genocid nad
homoseksualcima.
Za razliku od OI u Sočiju prije 4 godine, Putina je puno manje briga za kritike
Peter Tatchell je vjerojatno imao sreće što je prosvjedovao upravo
pred početak Svjetskog prvenstva, pa je pušten kako njegovo zatvaranje
ne bi izazvalo negativan publicitet baš kad se Rusija želi predstaviti
kao dobar domaćin milijunima igrača i navijača iz cijelog svijeta. Iz
istog razloga vjerojatno je pušten i Aleksej Navaljni, koji je svoj
posljednji 30-dnevni “poslovni put”, kako ga je sam nazvao, dobio zbog
prosvjeda prošlog mjeseca protiv Putinove sporne pobjede pod sloganom:
“Nije naš car.” Još 1700 prosvjednika u više od 20 gradova diljem Rusije
uhićeno je, što je postao uobičajeni način obračuna policije s
antirežimskim prosvjedima.
U neku ruku, ovo je repriza Zimskih olimpijskih igara u Sočiju iz
2014. – s bitnom razlikom da je danas Putina jednostavno puno manje
briga za kritike i optužbe iz svijeta. “Putin je vidio da nema potrebe
da brine oko ovih stvari. Politički zatvorenici, srušeni putnički avioni
iznad Ukrajine, bombe u Siriji… Nema veze. Svi dolaze u Rusiju
svejedno”, kaže Leonid Volkov, demokratski aktivist i savjetnik
Navaljnija. I u pravu je – svim prosvjedima i prozivkama unatoč, svijet
se očito pravi da je sportsko natjecanje poput ovog potpuno odvojeno od
politike i da je Rusija normalna zemlja, samo još jedan domaćin
Svjetskog prvenstva u nizu. No prizor Kadirova koji paradira na stadionu
u Grozniju s egipatskom nogometnom zvijezdom Mohamedom Salahom samo je
jedan od primjera zašto sport itekako ima veze s politikom.
Putin pobijedio na izborima bez pravog izbora
Navaljiniju je, poznato je, zabranjena kandidatura na ovogodišnjim
predsjedničkim izborima, na kojima je Putin bez ikakvih problema dobio
četvrti šestogodišnji mandat – nakon što je slobodnim tumačenjem ustava
zaobišao ograničenje na dva mandata. Organizacija za europsku sigurnost i
suradnju opisala je ruske izbore kao učinkovito provedene i s visokom
izlaznošću, ali bez pravog izbora. “Izbor bez pravog nadmetanja, kakav
smo vidjeli ovdje, nije pravi izbor… Kad pravni okvir ograničava mnoge
fundamentalne slobode i ishod je izvjestan, izbori gube svoju svrhu –
omogućavanje ljudima da izaberu svoje vođe”, ocijenio je specijalni
koordinator promatračke misije OSCE-a Michael Georg Link.
Izbori u Rusiji postali su u 18 godina Putinove vladavine možda i
najrazrađenija predstava tog tipa na svijetu: s prividnom, a zapravo
lojalnom oporbom, prividnom popularnošću predsjednika koju je
demokratski aktivist, autor i šahovski velemajstor Gari Kasparov
usporedio s popularnošću “jedinog jela u jedinom restoranu u gradu”,
sustavnom kampanjom medijske dezinformacije čiji cilj je dezorijentirati
i indoktrinirati ruske građane, ali sve više i građane drugih država, i
sve većim nizom disidenata zatvorenih, ubijenih ili protjeranih u
sumnjivim okolnostima i tragikomičnim službenim objašnjenjima.
Navaljni se također nije mogao kandidirati jer zakon tako kaže –
budući da je pravomoćno osuđen za pronevjeru 2013., iako su i taj sudski
proces stručnjaci opisali kao politički motiviranu odmazdu za njegov
oporbeni angažman (iste godine je na izborima za gradonačelnika Moskve
osvojio drugo mjesto), predvođenje velikih antikorupcijskih prosvjeda
2011. i kritiku Putinove stranke kao “stranke bandita i lopova”.
Europski sud za ljudska prava osporio je presudu kao “arbitrarnu” i
kršenje njegovog prava na pošteno suđenje.
Navaljni je dobio uvjetnu kaznu, ali represija nad njim je
nastavljena – samo prošle godine tri puta je uhićen i zatvoren,
također na po 30 dana zbog “ilegalnih” prosvjeda, u zemlji u kojoj se
pravo na prosvjed svake godine sve više i više ograničava. Kao i sloboda
medija, sloboda političkog organiziranja, sloboda aktivnosti civilnog
društva, sloboda etničkih, seksualnih i vjerskih manjina od
diskriminacije…
Rusija – zemlja u kojoj možete biti ubijeni u zatvoru i osuđeni nakon smrti
Rusija je zemlja u kojoj možete, kao što je bio slučaj s muzičko-aktivističkim kolektivom Pussy Riot,
završiti na dvije godine u kaznenom radnom logoru (zaostatku iz vremena
gulaga) zbog “huliganizma”, odnosno izvođenja politički angažirane
pjesme u moskovskoj katedrali. Ovo je također zemlja u kojoj možete
doslovno biti osuđeni iako ste već mrtvi, kao što se dogodilo s
računovođom koji je razotkrio jedan od brojih korupcijskih skandala
ruskih vlasti, Sergejem Magnickim. Magnicki je zbog svojih prozivki
režima (službeno zbog utaje poreza) završio u zatvoru gdje je i umro –
najvjerojatnije od posljedica mučenja i premlaćivanja koje je utvrdio i
Ruski helsinški odbor – u studenom 2009.
No to nije spriječilo rusko pravosuđe da pokrene sudski proces protiv
njega i njegovog poslovnog partnera, Amerikanca BIlla Browdera, kojem
se sudilo u odsutnosti. Potpuno nadrealni proces kakav ni Franz Kafka
vjerojatno ne bi mogao zamisliti vodio se pred praznim kavezom u kojem
bi se Magnicki nalazio da je živ. Magnicki je mrtav osuđen u lipnju
2013. U odgovoru na ovaj posebno bezočan slučaj obračuna Kremlja s
disidentima, američki Kongres donio je “Magnickijev zakon” na temelju
kojeg SAD sankcionira ruske dužnosnike umiješane u smrt Magnickog, ali i
druga teška kršenja ljudskih prava u Rusiji i drugdje.
Policijska i pravosudna represija u Rusiji ide ruku pod ruku s
uličnim maltretiranje i nasiljem od strane nacionalista i režimskih
lojalista. Navaljni je tako prošle godine napadnut i zaliven nepoznatom
zelenom tekućinom zbog koje je zamalo oslijepio na jedno oko.
Svjetsko prvenstvo kao “sportwashing” ruske diktature
Ali opet je bolje prošao nego spomenuti Sencov, koji bi vrlo lako
mogao umrijeti od štrajka glađu za vrijeme Svjetskog prvenstva, ako
Putin ne popusti i ne naredi njegovo puštanje i puštanje desetaka drugih
Ukrajinaca koji su završili u ruskim zatvorima uslijed rata u Ukrajini i
aneksije Krima.
Ili nego drugi istaknuti oporbenjak Boris Nemcov, koji je 2015.
likvidiran u mafijaškom stilu preko puta Kremlja. Ili novinar Vladimir
Kara-Murza, kojem su dvaput u nekoliko godina otkazivali vitalni organi
nakon što je, kako sumnja, otrovan nepoznatom supstancom. Srećom za
njega, a nesrećom za eventualnog počinitelja i nalogodavca, preživio je,
kao i ruski dvostruki špijun i azilant u Velikoj Britaniji Sergej
Skripal, čije je trovanje nervnim agensom novičokom usred engleskog
gradića Salisburyja dovelo do neviđenog diplomatskog sukoba između ovih dviju zemalja.
34 ubijena novinara od Putinova dolaska na vlast
Oni su opet bolje prošli nego Ana Politkovskaja i još najmanje
33 novinara koji su ubijeni u Rusiji od Putinovog dolaska na vlast. U
samo 3 od ta 34 ubojstva uhvaćeni su i osuđeni počinitelji – ne i
eventualni nalogodavci. Posljednji u nizu novinara koji je stradao na
način koji upućuje na organizirano ubojstvo je Maksim Borodin, koji je u travnju “pao” kroz prozor
svog stana na petom katu stambene zgrade u Jekaterinburgu. Borodin je
neposredno prije smrti pisao o ruskim vojnim akcijama i pogibiji ruskih
plaćenika u Siriji.
Amnesty International opisao je sportski spektakl koji je jučer počeo
u Rusiji kao “sportswashing” (izvedenica riječi “whitewashing”, odnosno
izbjeljivanje, uklanjanje mrlja). S obzirom na sve navedeno, taj je
opis više nego prikladan. A u tom sportskom izbjeljivanju Putinovog
režima sudjeluju svi koji ga tretiraju kao normalnog državnika, a Rusiju
kao normalnu zemlju.
Bilo da otvoreno poriču navedeno i prenose ruske teorije zavjera; bilo
da relativiziraju rusku diktaturu usporedbom sa SAD-om – SAD je po
godišnjem istraživanju Sloboda u svijetu renomiranog Freedom Housea
imao 86 od 100 mogućih bodova, a Rusija 20 od 100 bodova; bilo da tvrde
da se ovdje radi samo o nogometu, a ne o legitimaciji i normalizaciji
zemlje u kojoj se o slobodi, demokraciji i vladavini prava može govoriti
samo u kontekstu crnog humora.