Nakon što je tokom noći, 6. juna, svet obišla vest da je srušena
legendarna brana Nova Kahovka, a voda iz kaskadnih akumulacija na
Dnjepru počela masivno da se izliva ka južnim područjima u blizini Hersona,
Rusija i Ukrajina razmenjuju žestoke optužbe i prebacuju krivicu jedan
na drugog. Rušenje ove brane se već sada nazire kao jedan od prelomnih
događaja rata u Ukrajini.
U međuvremenu, 150 kilometara dalje na severu, na
gornjem delu ogromnog veštačkog jezera Kahovka koji je impozantna
sovjetska brana već 67 godina održavala na Dnjepru, u rezervoaru nadomak
nuklearne elektrane Zaporožje, nivo vode koja služi za hlađenje
reaktora i goriva opada brzinom 5 centimetara na sat.
Šest reaktora ukupne snage od 5700 MW u najvećoj
evropskoj nuklearki, koja se pre više od godinu dana zatekla usred
ratnih operacija i koja je, na levoj obali akumulacionog jezera Kahovka,
pod kontrolom ruskih snaga, hladi se pomoću vode iz ove divovske
akumulacije. Kao i kod svakog nuklearnog reaktora, održavanje rashladnog
ciklusa je presudno bezbednosno pitanje jer ako se, kakvim slučajem,
dotok vode za hlađenje zaustavi, može doći do topljenja reaktora i
posledično – katastrofe.
Glavna linija za hlađenje reaktora puni se vodom iz
akumulacionog jezera i pumpa se kroz kanale koji prolaze pored obližnje
termoelektrane. Kada nivo u rezervoaru padne ispod 12,7 metara, a nakon
probijanja brane bio je na 16,4 metara, postaće nemoguće dalje
upumpavanje vode. Kako saopštava Međunarodna agencija za atomsku
energiju, IAEA, sistem bi tako mogao da se hladi još nekoliko dana, ali
uvedene su restrikcije vode, osoblje elektrane trenutno upumpava dodatnu
vodu i za sada, nema neposredne opasnosti od nuklearnog incidenta.
Masovna evakuacija
Na drugoj strani, južno od probijene brane,
ukrajinske vlasti su na desnoj obali Dnjepra (koju drže pod kontrolom)
proglasile masovnu evakuaciju. Ruska uprava u Hersonu, sa druge strane,
ne smatra da su žitelji leve obale velike ukrajinske reke trenutno
ugroženi.
No, uništavanjem brane kakva je bila Nova Hakovka svi su izgubili. Bez nje hidroelektrana Kahovka snage od 335 MW, koja je proizvodila 1420 miliona kilovat-sati struje godišnje, sada sasvim prestaje sa radom. Velike plodne površine na jugu će biti poplavljenje, sistemi odvodnjavanja uništeni, čitav sistem ribnjaka će biti razoren, a ugrožen je i Veliki krimski kanal, vrlo važan plovni put sa juga na sever.
Brana koja je u sovjetsko doba bila simbol čovekove
moći nad prirodom, sada je postala jahač ratnog razaranja. Zajedno sa
akumulacijom i kanalima, Kahovka je jedan od najvećih graditeljskih
poduhvata SSSR-a, bila je deo četvrtog petogodišnjeg plana kada su nakon
Drugog svetskog rata Sovjeti gradili divovske brane, kopali ogromne
kanale, isušivali jezera i gradili infrastrukturu čudovišnih dimenzija.
Na Zapadu se govorilo o “Staljinovom planu tranformacije prirode”.
Jedno od čuda komunizma
Zato se svojevremeno smatrala jednim od pet
velikih čuda komunizma. Pored Kahovke, u čuda koja su simbolizovala
“izgradnju komunizma” spadaju najveća evropska brana na Volgi kod
Staljingrada, hidroelektrana Kjubišev, kanal Volga-Don i veliki
Turkemnski kanal.
Gradnja Kahovke je počela 1950. i dovršena 1957. godine, da bi sa njenom izgradnjom na Dnjepru nastalo ogromno akumulaciono jerezo dužine 240 i širine 23 kilometra. Ova ogromna akumulacija proteže se kroz hersonsku i zaporošku oblast. Ovaj važan plovni put je tokom ukrajinskog rata predstavljao liniju razdvajanja između ruske i ukrajinske vojske.
Stara i Nova Kahovka
Tokom izgradnje brane, na peščanom poluostrvu uz
samo gradilište, Sovjeti su bili podigli naselje za radnike koji su na
obalu Dnjepra stigli iz svih krajeva Crvene imperije, da bi ga potom
pretvorili u novi grad. Uporedo sa izgradnjom hidroelektrane, grad je
dobio bulevare i dopadljiva rezidencijalna naselja od bele cigle. Većina
radnika je ostala da živi u gradiću koji je nazvan Nova Kahovka i koji
je sa više od 40.000 stanovnika danas administrativno središte oblasti.
Grad je 1958. godine posetio lično lider SSSR Nikita Hruščov, da bi
kasnije, nakon 1961. godine, u njemu živela i kolonija Kubanaca.
Stara Kahovka, gradić 15 kilometara udaljen od
Nove Kahovke, a po kome je brana dobila ime, je pet vekova staro
utvrđenje na Dnjepru koje su podigli Tatari koje je u doba carske Rusije
predstavljalo značajnu stratešku tačku. Tokom Oktobarske revolucije na
ovom mestu su se vodili žestoki sukobi između Belih i Crvenih oko
kontrole nad Dnjeprom. Na istom mestu, u Drugom svetskom ratu, vodile su
se žestoke borbe 1941. tokom nacističkog napredovanja i potom, 1943,
tokom sovjetske ofanzive ka zapadu. Sa nesrećnim sukobom u Ukrajini
2022. godine rat je ponovo stigao na Kahovku.
Igra sa vodostajem
Nakon osvajanja grada, Rusi su postavili sebi
lojalnog upravitelja u Novoj Kahovki koji je bio deo prethodne
administracije. Sukobi oko brane trajali su tokom čitave prve godine
rata, što je bilo praćeno i serijom uzajamnih propagadnih saopštenja obe
strane. Nakon potpunog povlačenja ruskih snaga na levu obalu Dnjepra u
novembru 2022. Rusi su za sobom uništili sedam mostova kako bi sprečili ukrajinsku kontraofanzivu, a jedan od njih je bio vezan i za branu u Novoj Kahovci.
Rusi su isprva sve kapije na brani držali otvorenim, što je opasno smanjilo nivo vode u Kahovci i uticalo na rad pet drugih, severnih hidroelektrana na kaskadi akumulacija na Dnjepru. O razlozima za ovaj potez se mnogo polemisalo, s obzirom da je nizvodno od Kahovke voda plavila i ukrajinsku i rusku stranu reke, ali se smatra da je to učinjeno da bi zaustavilo prodor Ukrajinaca na istok.
Na proleće 2023. situacija se sa sasvim preokrenula. Rusi su najednom zatvorili sve pregrade, pa je sa prolećnim rastom vodostaja nivo vode počeo da se podiže. No, kada je nivo vode postao vrlo visok, Rusi ništa nisu preduzimali tako da je na severu došlo do vodostaja kakav nije zabeležen u poslednjih 30 godina, a voda se prelivala preko brane u Novoj Kahovci.
Alternativno hlađenje nuklerake
U finalu igre oko legendarne sovjetske brane, ona je uništena.
Dok bujica plavi jug, sada vodostaj na severu
opasno opada. IAEA saopštava da nuklearka Zaporožje za svoje hlađenje
može alternativno da se osloni na rezeorvar koji se se nalazi uz samu
elektranu i koji je projektovan da zadrži viši nivo vode od onog u
akumulaciji.
Kako su reaktori već dugo isključeni, ova voda,
ako ne bude novih izazova, može biti dovoljna za njihovo hlađenje tokom
nekoliko meseci.
Tekst preuzet iz Vremena