U Ukrajini se redaju ostavke ministara usred veoma teškog stanja na ratištu. Šta one znače? Poznavatelji prilika smatraju kako je to prije kozmetika nego nekakva promjena politike Kijeva, piše DW.
Veliku rekonstrukciju vlade je zapravo još početkom godine najavio i predsjednik Volodimir Zelenskij, ali je ipak bilo iznenađenje kad su se početkom septembra počele redati ostavke ministara. Bez mnogo buke je i ukrajinski parlament uglavnom prihvaćao njihove ostavke i imenovao nove članove vlade.
Predsjednik Zelenskij se prošlog četvrtka obratio građanima i o rekonstrukciju rekao: „Moramo provesti na desetke veoma konkretnih zadaća i svako na svom položaju mora ove jeseni pokazati određene rezultate.“ Kao neke od glavnih zadaća, predsjednik Ukrajine navodi veća ulaganja partnera u ukrajinsku industriju naoružanja i više napora u pripremi budućeg sporazuma o pristupu Evropskoj uniji.
Ipak, poznavatelji prilika u Ukrajini upozoravaju kako i među „novima“ jedva ima nepoznatih lica nego se uglavnom sve svodi na rošadu položaja u vladi i u uredu predsjednika: tako je sad već bivša ministrica integracije okupiranih područja Irina Verešuk postala zamjenica pročelnika ureda predsjednika, a s tog položaja je Andrej Sibiha došao na čelo ministarstva vanjskih poslova. Još dva dužnosnika ureda predsjednika su sad ušla u vladu: Oleksij Kuleba je postao doministar za obnovu i regionalni razvoj, a Miloka Točicki je postao ministrom za kulturu i strateške komunikacije.
Ventil za nezadovoljstvo
Oleksandr Krajev iz instituta za vanjsku politiku Ukrainian Prism objašnjava kako tu nema velikih iznenađenja: „To je uobičajena strategija Zelenskog: on stalno mijenja ljude tako da osobe koje odlaze odnesu sa sobom i negativnost koja se nakupila u medijima i kako bi nasljednici mogli brže nastaviti sa poslom svojih prethodnika. Često su ti ‘novi’ iz najbližeg kruga bivšeg ministra ili su bliski predsjedniku. Ali za društvo je to nekakav ventil da bi dali oduška svom nezadovoljstvu. Isto tako, državni vrh daje dojam kako drži stanje pod kontrolom“, misli Krajev.
No ipak je i za prijatelje Ukrajine na Zapadu bilo iznenađenje kad je ostavku podnio i ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba. U brojnim susretima sa zapadnim čelnicima je dao dojam mirnog i pouzdanog sagovornika i nije bilo jasno, zašto je i on dao ostavku. Ali stručnjaci upozoravaju kako je baš Kuleba svojom nespretnom izjavom koncem augusta razljutio važnog saveznika Ukrajine, Poljsku. Riječ je bilo o takozvanoj Akcja Wisla gdje je Staljin nakon Drugog svjetskog rata „premjestio” Poljsku više na zapad i prepustio joj dio Njemačke, ali zato je preuzeo dobar dio istoka Poljske. 1947. je onda naredio i preseljenje stanovništva i mnogi Poljaci su morali napustiti svoje domove koji su naseljeni sovjetskim građanima – ne na kraju Ukrajincima.
Radi (samo) što ti se kaže
Tako je i ukrajinski ministar vanjskih poslova u poljskom Olsztynu izjavio kako je „na hiljade Ukrajinaca s područja Ukrajine naseljeno u različita mjesta u Poljskoj“. No Poljska tu akciju još uvijek smatra zločinom, a izjavu Kulebe je protumačila i kao pretenzijom Kijeva nad poljskim područjima. Nikakvi demanti nisu umirili Varšavu, a kijevski politolog Petro Olišjuk smatra: „Niko nije očekivao da će Kuleba tako brzo dobiti ostavku, ali u posljednje doba vlada određena napetost prema Poljskoj. Možda je ta odluka bila kumulativni efekt tog razvoja“, smatra ukrajinski stručnjak.
No taj politolog ne može isključiti i da je Kuleba počeo „malo previše“ počeo razmišljati svojom glavom u razgovorima sa zapadnim prijateljima – ne uvijek na zadovoljstvo samog Zelenskog. Takva vlastita inicijativa je najvjerovatnije bila razlog, zašto je morao otići i doministar za obnovu i regionalni razvoj, Oleksandr Kubrakov, baš kao i predsjednik uprave državnog koncerna Ukrenergo.
Vjerovatno na proljeće…
Ali umjesto ovakvih pojedinih „slučajeva“, zašto nije došlo do promjene čitave vlade? Čini se kako ukrajinski predsjednik nije osobito zadovoljan niti s predsjednikom vlade Denisom Šmihalom, ali već iz praktičnog razloga Zelenskij nije htio smijeniti čitavu vladu: „Frakcija stranke Sluga naroda (kojoj je pripadao i Zelenskij – op. ur.) u parlamentu sve teže sakuplja glasove za nove zakone i inicijative. A predsjednik treba te glasove. Zato nije htio promijeniti i predsjednika vlade, makar je praktično promijenio polovicu ministara. Tako je bilo politički sigurnije, a bilo je i brže“, misli politolog Ihor Reiterovič.
No on isto tako procjenjuje kako će ukrajinski premijer vrlo vjerovatno biti „žrtveno janje“ nedaće koju će uskoro osjetiti građani Ukrajine: zbog niza napada i štete koju su Rusi nanijeli energetskoj infrastrukturi te zemlje, vrlo vjerojatno će biti velikih muka s grijanjem ove zime. A nakon zime bi onda i vlada Šmihala mogla „pasti“ kako bi „na sebe preuzeo nezadovoljstvo građana nakon teške zime“, misli Reiterovič.