Rat SAD-a i Izraela s Iranom, koji je na prvi pogled izgledao kao loša vijest za Ukrajinu, mogao bi Kijevu donijeti neočekivanu prednost uoči mogućih pregovora s Rusijom, piše BBC u analizi Katye Adler.
Kada je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u martu stigao u Saudijsku Arabiju, njegova posjeta nije bila samo diplomatski gest. Bila je to prilika da Ukrajina pokaže koliko je njeno iskustvo iz rata s Rusijom postalo traženo na globalnom tržištu bezbjednosti, posebno kada je riječ o dronovima.
Zelenski je tada poručio da je cilj posjete „jačanje zaštite života“. Ukrajina, koja je tokom rata razvila veliko praktično znanje o upotrebi i odbrani od dronova, sada to iskustvo nudi zemljama Zaliva, koje su se posljednjih sedmica našle na meti iranskih raketa i bespilotnih letjelica.
Prema navodima Kijeva, Ukrajina je potpisala sporazume sa Saudijskom Arabijom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Katarom o razmjeni znanja i tehnologije u oblasti dronova. Time jača savezništva sa bogatim zemljama bliskim SAD-u, ali i otvara prostor za unosne odbrambene poslove.
„Želimo da im pomognemo da se odbrane. I nastavićemo da gradimo takva partnerstva s drugim zemljama“, rekao je Zelenski.
Rat koji je prvo izgledao kao problem za Kijev
U početku je sukob s Iranom djelovao gotovo isključivo negativno po Ukrajinu. Prijetio je da skrene ionako nestabilnu pažnju Donalda Trumpa sa pokušaja postizanja mira između Moskve i Kijeva, dok je istovremeno Rusiji donosio veće prihode od nafte.
Zbog problema s prolaskom tankera kroz Hormuški moreuz, cijene nafte su porasle, a Rusija je mogla prodavati više nafte po višim cijenama. Trump je, prema BBC-u, obnovio izuzeće koje pojedinim zemljama omogućava kupovinu sankcionisane ruske nafte zbog rasta globalnih troškova.
A što više novca Rusija ima, to duže može finansirati rat protiv Ukrajine.
Ipak, Kijev je još jednom pokušao okrenuti nepovoljne okolnosti u svoju korist. Ukrajina sada nastoji da, prije eventualnih mirovnih pregovora s Rusijom, zauzme što jaču poziciju.
Trump je u međuvremenu izjavio da vjeruje kako bi se „rješenje“ za Ukrajinu moglo postići „relativno brzo“, nakon, kako je rekao, „vrlo dobrog“ razgovora s Vladimirom Putinom. Dodao je i da su „neki ljudi“ otežali Putinu da postigne dogovor.
To nije prvi put da Trump pozitivno govori o Putinu, dok direktno ili indirektno kritikuje ukrajinsko rukovodstvo zbog izostanka sporazuma o primirju. Međutim, rješenje se još nije pojavilo.
Ukrajinsko ratno iskustvo postalo tražena roba
Zelenski se, u međuvremenu, fokusirao na jačanje Ukrajine gdje god je to moguće. Saudijska Arabija, koju je ponovo posjetio u aprilu, suočavala se sa sličnim vrstama balističkih i dronovskih napada kakve Rusija koristi protiv Ukrajine.
Jedno od najmoćnijih oružja Moskve je iranski dron Šahed-136, kao i njegova ruska verzija Geran. Dok jedan Šahed može koštati između 80.000 i 130.000 dolara, Zelenski tvrdi da ga je moguće oboriti sistemima vrijednim oko 10.000 dolara. To je višestruko jeftinije od klasičnih sistema protivvazdušne odbrane, čije rakete često koštaju milione.
Zbog učestalih viđenja ruskih dronova u evropskim gradovima, i NATO zemlje sve pažljivije prate ukrajinsko iskustvo.
Ukrajina je u aprilu potpisala dva velika sporazuma o odbrambenoj saradnji sa evropskim saveznicima. Jedan je s Norveškom, vrijedan 8,6 milijardi dolara, kao dio paketa podrške od 28 milijardi dolara do 2030. godine. Drugi je s Njemačkom, vrijedan 4,7 milijardi dolara, a obuhvata različite vrste dronova, raketa, softvera i modernih odbrambenih sistema.
Zelenski se nada i pomoći zemalja Zaliva u odbrani Ukrajine od Rusije. Posebno zato što SAD trenutno imaju manje raspoloživog naoružanja za prodaju evropskim zemljama koje žele pomoći Kijevu, jer Washington troši zalihe na Bliskom istoku.
„Voljeli bismo da nam i bliskoistočne države daju priliku da se ojačamo“, rekao je Zelenski za francuski Le Monde. „One imaju određene rakete protivvazdušne odbrane kojih mi nemamo dovoljno. To je ono o čemu bismo željeli postići dogovor.“
Udar na rusku energetiku
Ukrajina je iz rata s Iranom izvukla još jednu lekciju: koliko snažan efekat može imati napad na energetsku infrastrukturu protivnika.
Ruska energetska postrojenja sada su prioritetna meta ukrajinskih dugodometnih dronova domaće proizvodnje. Zelenski tvrdi da Rusija trpi „kritične“ gubitke, koji se mjere milijardama dolara, iako su globalne cijene nafte nedavno porasle.
Podaci o izvozu sirove nafte pokazuju da su rast cijena i ublažavanje američkih sankcija zemljama koje kupuju rusku naftu u trećoj sedmici rata s Iranom povećali ruske prihode na 2,3 puta veći nivo u odnosu na period od decembra do februara.
Ali već u četvrtoj sedmici, ukrajinski napadi dronovima na energetsku infrastrukturu smanjili su ruske prihode za milijardu dolara, čime je izbrisano oko dvije trećine dobitka iz prethodne sedmice.
Još jedan plus za Ukrajinu bilo je konačno odobrenje kredita od 90 milijardi evra, uz podršku EU, koji je Kijevu hitno potreban za kupovinu i proizvodnju vojne opreme u narednoj godini. Kredit je mjesecima bio blokiran zbog protivljenja Mađarske dok je na vlasti bio Viktor Orban. Nakon njegovog poraza na izborima, nova mađarska vlast, manje naklonjena Rusiji, omogućila je deblokadu sredstava.
BBC navodi da je rat s Iranom uticao i na raspoloženje mađarskih birača, jer je doveo do rasta energetskih troškova, što je dodatno oslabilo Orbanovu poziciju.
Može li se govoriti o primirju?
Sa ovim uspjesima iza sebe, kao i tvrdnjama Kijeva da Ukrajina mjesečno ubija više ruskih vojnika nego što ih Moskva uspijeva regrutovati, Zelenski se više ne osjeća kao strana koja je u potpunoj defanzivi.
To bi ga moglo dovesti u bolju poziciju za eventualne pregovore o miru.
Ipak, u Ukrajini je osjećaj hitnosti odavno prisutan. Ljudi su iscrpljeni, mobilizacija novih vojnika već duže vrijeme predstavlja ozbiljan izazov, a mnogi koji su na frontu očajnički žele kući.
Trump je prije ponovnog izbora tvrdio da će zaustaviti rat u Ukrajini za 24 sata. Sada, kada je na vlasti, stvarnost se pokazala mnogo komplikovanijom.
Njegovi izaslanici za mir, Jared Kushner i Steve Witkoff, više puta su odgađali put u Kijev, dok su se intenzivno bavili Bliskim istokom. Zelenski je njihovo odsustvo nazvao „nepoštovanjem“. Kaže da se mirovni razgovori vode na tehničkom nivou, ali strahuje da pravog napretka neće biti dok se ne završi sukob s Iranom.
Kushner i Witkoff nikada nisu posjetili Kijev u zvaničnom kapacitetu, dok su Moskvu posjećivali više puta. Witkoff je, prema BBC-u, bio u Moskvi osam puta i više puta se sastao s Putinom.
Trumpova administracija odbacuje optužbe da je pristrasna prema Rusiji.
Međutim, Ukrajinu i evropske zemlje zabrinula je američka Strategija nacionalne bezbjednosti, objavljena krajem prošle godine, u kojoj Rusija nije označena kao bezbjednosna prijetnja. To je u oštroj suprotnosti s pogledom evropskih NATO saveznika, koji Moskvu vide kao ozbiljnu opasnost.
U dokumentu se naglašava važnost okončanja rata u Ukrajini, ali fokus nije na trajnom i pravednom miru za Kijev, nego na „strateškoj stabilnosti“ i potencijalnom partnerstvu s Rusijom, kako bi SAD oslobodile resurse za druge prioritete.
Takav pristup raduje Kremlj. Portparol Dmitrij Peskov tada je rekao da je američka strategija „u velikoj mjeri u skladu“ s vizijom Moskve.
Rusija ne pokazuje namjeru da sama stane
Kada je riječ o pritisku na Rusiju da pregovara, uobičajeno je mišljenje da su SAD jedina sila koja može natjerati Moskvu na ozbiljan pomak.
Putin, međutim, ne pokazuje znake da želi samoinicijativno okončati rat. Naprotiv, dok je svijet zaokupljen Iranom, Rusija je pojačala napade na ukrajinske civile i civilnu infrastrukturu.
U Briselu većina zvaničnika vjeruje da to nije posljednji talas nasilja prije pregovora, nego znak da Moskva i dalje namjerava nastaviti rat.
Ruska ekonomija jeste pod pritiskom sankcija, ali nije uništena. Štaviše, potpuno je preusmjerena na ratne potrebe. Evropske zemlje strahuju da bi čak i eventualni mir u Ukrajini mogao Rusiji otvoriti prostor da destabilizuje druge dijelove Evrope, pa i neku NATO članicu.
Luke Cooper, istraživač međunarodnih odnosa na London School of Economics, kaže da bi racionalna ruska vlada završila rat.
„Ekonomija stagnira ili je u recesiji. Rusija šalje ogroman broj muškaraca u smrt, ljudi koji bi mogli raditi. Civilna ekonomija pati zbog ratne ekonomije. A šta je Rusija postigla? Komad ukrajinske teritorije. Primirje bi, uz ublažavanje sankcija, bilo korisno. Ali Putin ne razmišlja tako. Ovo je pitanje odluka jednog čovjeka, s imperijalnim ambicijama, koji vodi autokratski sistem“, rekao je Cooper.
Ukrajinski skepticizam prema SAD-u
Dok Kijev čeka ozbiljniji američki angažman, mnogi ukrajinski zvaničnici privatno sumnjaju da će SAD pod Trumpom ikada preduzeti korake koje Ukrajina želi. Čak i u slučaju primirja, sumnjaju da bi Washington dao čvrste bezbjednosne garancije koje bi spriječile Rusiju da se jednog dana vrati.
Mark Cancian iz Centra za strateške i međunarodne studije kaže da je teško zamisliti paket bezbjednosnih garancija koji bi Ukrajina smatrala dovoljno pouzdanim, a koji bi istovremeno prihvatile Rusija, SAD i Evropa.
Tom Keatinge iz Royal Services Institute smatra da Evropa nema vremena za gubljenje. Prema njegovim riječima, evropski lideri uglavnom vjeruju da bi bilo opasno za sigurnost kontinenta ako bi Rusija na kraju imala osjećaj da je pobijedila u Ukrajini.
On upozorava da su evropske zemlje, uprkos govorima, posjetama Kijevu i novcu potrošenom na oružje, često previše oprezne kada je riječ o zaista snažnim ekonomskim sankcijama.
„Evropljani stoje i čekaju Amerikance“, kaže Keatinge. „Ponašaju se tako bojažljivo, iako je EU ogroman trgovinski blok.“
Brisel sada radi na 21. paketu sankcija protiv Rusije. Ali i dalje ostaje pitanje 210 milijardi evra zamrznute imovine ruske centralne banke koja se nalazi u nadležnosti EU, uglavnom u Belgiji. Umjesto da taj novac direktno iskoriste za pomoć Ukrajini, evropski lideri su se odlučili za kredit od 90 milijardi evra, za koji garantuju evropski poreski obveznici.
Keatinge smatra da bi Evropa mogla djelovati mnogo odlučnije, ali da za to nema dovoljno političke volje ni jedinstva.
Ukrajina ne želi biti zaboravljena
Evropski lideri iskreno žele kraj patnji u Ukrajini i pravedan, trajan mir na svojim granicama. Ali eventualno primirje otvorilo bi i niz neugodnih pitanja: koliko zemalja zaista podržava ubrzano članstvo Ukrajine u EU, koliko bi država bilo spremno poslati vojnike u Ukrajinu nakon završetka neprijateljstava i koliko dugo bi tamo ostali, naročito bez američke vazdušne podrške.
Trump je nedavno rekao da je „mržnja“ između Putina i Zelenskog „smiješna“. Washington je, prema BBC-u, djelovao nezainteresovano za ukrajinsku ponudu da podijeli svoje znanje o dronovima sa SAD-om.
Ali Zelenski se time ne čini obeshrabrenim. Dok god Ukrajina ostaje u vijestima, nada se da neće biti zaboravljena i da bi se pažnja Washingtona, prije ili kasnije, mogla vratiti na rat u njegovoj zemlji.
Budućnost primirja s Rusijom i dalje je neizvjesna. Rat s Iranom možda je skrenuo pažnju svijeta, ali je Ukrajini istovremeno otvorio prostor da pokaže svoju vojnu vrijednost, ojača savezništva i uđe u eventualne pregovore s nešto snažnije pozicije.