Aldelhajd Fajlke: Kakve ciljeve imate kao predsjedavajući Savjeta EU?
Karin
Knajsl: Sa stanovišta spoljne politike, tu je prije svega približavanje
zemalja Jugoistočne Evrope Evropskoj uniji. Taj region nam je važan, i
bio je vrlo zapostavljen u posljednjih 20 godina. Lično izbjegavam pojam
„Zapadni Balkan”, jer je to čudan vještački pojam i za mene su gradovi
kao Sarajevo i Beograd u svakom slučaju evropski gradovi.
Kažete
„približavanje”. Poslije samita u Sofiji se javilo relativno veliko
razočaranje u šest državama koje se nalaze na različitim stupnjevima
povezanosti sa EU, od kandidata do nekandidata. Šta ćete pokušati da
postignete?
Možemo da iskoristimo postojeću dinamiku. Same
države moraju da sprovedu u djelo čitav niz reformi. U Bosni i
Hercegovini se radi prije svega o reformi izbornog prava – u očekivanju
izbora 7. oktobra – i tu ne možemo nešto da ponudimo, već samo da
podsjetimo države da moraju da naastave sa svojim reformama. U
razgovorima sa kolegama u prestonicama koje su geografski i istorijski
možda malo udaljenije ćemo naglašavati koliko je taj region važan.
Znači, Vi ste za nastavak procesa integracije i prijema tih šest zemalja?
Mi
smo za to da oni koji donose odluke sprovedu reforme u djelo kako bi
došlo do priključivanja Evropskoj uniji. Radi se o krajnje različitim
zemljama za vrlo različitim demografskim i administrativinim
pretpostavkama. Ne možete sve te države ubaciti u isti koš, već će svaka
od njih nastaviti sa reformskim procesima u okviru jedne pozitivne
utakmice.
Apropo zabrana mišljenja – lukesmburški ministar
spoljnih poslova Žan Aselborn rekao je: mi nećemo Višegrad plus
Austriju. Šta mu na to odgovarate?
Ne mogu sasvim da se
složim da tim upozorenjem (a u okviru EU takvih formata ima dosta, od
Austerlica, preko Višegrada pa do drugih). Jednu stvar ne smijemo
izgubiti iz vida. Mi istorijski i geografski jesmo bliski, ali razlika
je u tome što se u slučaju pomenutih četvorih država radi o državama
NATO a mi nismo država NATO, i to je nešto što nas, kada je riječ o
mnogim spoljnopolitičkim odlukama, fundamentalno razlikuje.
I
pored toga, postoji nada da će Austrija ostvariti određen uticaj na te
zemlje. G. Aselborn je za Poljsku rekako: tamo nemamo funkcionalan
pravni sistem. A o Mađarskoj: tamo nemamo slobodu štampe. Šta Austrija
tamo može da izdejstvuje, možda upravo u okviru predsjedavanja Savjetom
EU?
Protiv Poljske smo pokrenuli postupak po članu 7
(provjera da li je neka zemlja-članica povrijedila vrijednosti EU) i
pazićemo da se ne miješamo u tekuće postupke. Kao ministar morate
povesti i pokoji pozadinski razgovor, ali se ne miješamo u tekuće
postupke.
Kakva Evropa Vama lebdi pred očima? Morate praviti scenarije izlaska iz krize.
Upravo
te scenarije je predsjednik Evropske komisije Žan-Klod Junker prije
godinu i po dana napravio i oni su predstavljeni Evropskom parlamentu.
Austrijska vlada je u decembru podnijela svoj program u kojem je jasno
iznijet scenario IV. To znači da je odlučujuće da se po supsidijarnom
principu pobrinemo za to da se i EU fokusira na bitne i velike teme za
koje su nam potrebna zajednička rješenja, na primjer, zaštita spoljnih
granica EU, zajednička spoljna i bezbjednosna politika ili klimatske
promjene. Tamo gdje države ili regije nađu bolja rješenja, jer su bliže
građanima, tamo nam je potrebno manje EU.
Karin Knasl je
austrijska nestranačka političarka. Od 18. decembra 2017. je austrijska
ministarka za Evropu, integraciju i spoljne poslove.