Svijet ju je ignorisao.
"Sami smo skupili novac kako bismo mogli doći ovdje i prešli smo put od 8000 kilometara da kažemo vama odraslima da se morate promijeniti. Kada sam danas došla ovdje, nisam imala nikakav skriveni program. Došla sam se boriti za svoju budućnost. Izgubiti budućnost nije isto što i izgubiti izbore, ili nekoliko bodova na tržištu dionica. Došla sam ovdje kako bih govorila u ime generacija koje dolaze. Došla sam govoriti u ime izgladnjele djece diljem svijeta čiji plač nitko ne čuje. Došla sam govoriti o bezbrojnim životinjama koje svaki dan umiru jer nemaju kamo ići. Sada se bojim izaći na sunce zbog rupa u ozonu, bojim se udisati zrak jer ne znam kakve kemikalije može sadržavati. Do prije nekoliko godina išla sam pecati sa svojim ocem u Vancouveru, mom domu, dok nismo našli ribu zatrovanu rakom. Svaki dan slušamo o životinjama i biljkama koje su izumrle i zauvijek nestale s lica zemlje. Tijekom života sanjala sam da ću vidjeti velika krda životinja, džungle i prašume pune ptica i leptira, no sada se pitam hoće li oni uopće postojati kada ja budem imala djecu. Jeste li se vi brinuli o takvim stvarima kada ste bili mojih godina? Sve ovo odvija se pred našim očima, a mi se ponašamo kao da imamo sve vrijeme ovog svijeta na raspolaganju i da imamo rješenje za sve. Ja sam samo dijete i nemam rješenje za sve probleme, ali želim da shvatite da ga nemate ni vi. Ne znate kako popraviti rupe u ozonu, ne znate kako vratiti lososa u isušeni potok, ne znate kako vratiti izumrlu životinju i ne možete vratiti šumu tamo gdje je danas pustinja. Ako ne znate kako popraviti trenutnu situaciju, molim vas, nemojte je dodatno pogoršavati. Ovdje ste možda kao delegati svojih vlada, poslovni ljudi, novinari ili političari, no zapravo ste majke i očevi, braća i sestre, i svatko među vama je nečije dijete. Ja sam samo dijete, no znam da smo dio obitelji koja broji 5 milijardi ljudi i 30 milijardi vrsta živih bića, a to granice i vlade nikada neće promijeniti. Ja sam samo dijete, no znam da se ovo tiče svih nas i da trebamo biti jedinstveni u ostvarivanju jednog jedinog cilja. U svojoj ljutnji nisam slijepa i u svom strahu ne bojim se reći svijetu što osjećam. U mojoj zemlji stvaramo toliko otpada, kupujemo i bacamo, a svejedno nitko od nas u sjevernim zemljama ne želi dijeliti s ljudima u potrebitim zemljama. Čak i kad svega imamo više nego dovoljno, ne želimo dijeliti i bojimo se ostaviti nešto od svog bogatstva", rekla je ona tada.