NJEMAČKI grad Heidelberg najpoznatiji je kao sveučilišni i znanstveni grad bogate povijesti, s najstarijim sveučilištem u zemlji, četiri Instituta Max Planck, Europskim laboratorijem za molekularnu biologiju, kao i čuvenim 800 godina starim dvorcem. Ali Heidelberg bi uskoro mogao postati još poznatiji kao grad s nultom stopom emisija stakleničkih plinova koji izazivaju globalno zatopljenje – i grad u kojem su automobili prometna iznimka, a ne pravilo, ako plan gradonačelnika Eckarta Würznera uspije.
Würzner nije protiv električnih automobila. Grad osigurava građanima koji kupe električni automobil subvenciju od 1000 eura, uz još 1000 ako ugrade stanicu za punjenje. No, električni automobili su nisko na listi alata kojima Würzner pokušava srezati ugljični otisak grada i njegovih stanovnika. Würznerov projekt osigurao je Heidelbergu reputaciju pionira u ekološki svjesnom urbanom planiranju, piše New York Times.
Autobusi na vodik i superceste za bicikle
Kako bi smanjio prisutnost automobila na gradskim cestama, Würzner kupuje flotu autobusa na vodik, gradi mrežu "supercesta" za bicikle koje bi povezivale grad s predgrađima i projektira susjedstva na način da obeshrabruju korištenje vozila i potiču hodanje. Stanovnici koji se odreknu osobnog automobila imaju pravo na godinu dana besplatnog javnog prijevoza.
"Ako trebate automobil, koristite (aplikacije za) dijeljenje auta. Ako ne možete koristiti dijeljenje auta jer živite predaleko i nema masovnog prijevoza, onda koristite automobil, ali samo do tramvajske stanice, a ne do centra", poručio je tako Würzner u intervjuu za američke novine.
Heidelberg se tako pozicionirao na čelo pokreta ekološki osviještenih gradova koji je najsnažniji u Europi, ali je prisutan diljem svijeta, uključujući američke gradove Austin, Teksas i Portland u Oregonu. Dodatni zamah su mu, pomalo paradoksalno, dali pandemija covida-19 i lockdown koji je zbog nje uveden. Stanovnici mnogih gradova dobili su priliku vidjeti kako bi njihov grad izgledao bez standardnih prometnih gužvi i svidjelo im se ono što su vidjeli.
Europski gradovi i države najavljuju zabranu klasičnih auta
U isto vrijeme proizvođači automobila sve se više pokušavaju prilagoditi sve strožim regulacijama za korištenje automobila na benzin (i dizel) u gradovima. General Motors, Ford Motor i Jaguar Land Rover su tako ove godine obećali tranziciju na električne automobile.
Neki europski gradovi, poput Stockholma i Stuttgarta, već su zabranili starija vozila na dizel. Deseci drugih, uključujući metropole Rim, London i Pariz, planiraju ograničiti gradski promet na vozila koja ne ispuštaju stakleničke plinove u sljedećih desetak godina.
A nacionalne vlade vrše dodatan pritisak na proizvođače i vlasnike automobila. Irska, Nizozemska, Švedska i Slovenija planiraju zabraniti prodaju automobila s motorom na unutarnje sagorijevanje do 2030. Velika Britanija i Danska kažu da će to napraviti do 2035., pri čemu će samo hibridni automobili biti dozvoljeni u prijelaznoj fazi od 2030. do 2035. Španjolska i Francuska najavljuju takvu zabranu 2040.
Heidelberg, koji ima oko 160 tisuća stanovnika, jedan je od samo šest europskih gradova koje organizacija C40 Cities smatra inovatorima. Riječ je o organizaciji koja promiče urbane politike koje neće doprinositi klimatskim promjenama, na čelu s bivšim gradonačelnikom New Yorka Michaelom Bloombergom. Osim Heidelberga, na listi gradova-inovatora su Oslo, Kopenhagen, Venecija, Amsterdam i Rotterdam.
U Heidelbergu 80% stanovnika već ne koristi auto
Heidelberg, među ostalim mjerama za tranziciju od automobila na druge oblike prometa, gradi mostove, odnosno nadvožnjake koji će omogućiti biciklistima da jednostavno zaobiđu područja s prometnim čepovima a da ne moraju dijeliti cestu s autima. Trenutno samo oko 20% stanovnika grada koristi automobil za svakodnevno kretanje gradom, ali prometni čepovi su i dalje prisutni. Ostalih 80% hoda, vozi bicikl ili putuje električnim autobusima.
"Ne radi se samo o automobilima, na kraju krajeva. Treba vam cijeli paket", zaključuje Würzner.
Pješačka zona u Heidelbegu, duga više od kilometra, poznata je kao najdulja u Njemačkoj. No najbolji primjer ekoloških ambicija ovog grada je izgrađen na mjestu bivšeg željezničkog čvora za ukrcaj i iskrcaj tereta. Na tom je mjestu, naime, 2009. počela izgradnja Bahnstadta ili Željezničkog grada, pri čemu su morale biti uklonjene tri bombe zaostale iz Drugog svjetskog rata.
Bahnstadt – "Željeznički grad" izgrađen po zelenim načelima
Moderne stambene zgrade koje su tamo izgrađene tako su dobro izolirane da stanovima gotovo i ne treba grijanje, a ono malo energije koja je potrebna za grijanje proizvodi obližnje postrojenje na drvni otpad. Iako auti nisu zabranjeni, gotovo ih i nema u Bahnstadtu. Bicikli imaju prednost, a brzina je ograničena na 30 km na sat.
Ovo susjedstvo trenutno ima 5600 stanovnika, ali i dalje raste. Stanovnici na raspolaganju imaju osnovnu školu, vrtić, društveni centar, dva supermarketa, nekoliko pekara i kafića, dvije trgovine biciklima i čak šest postaja za dijeljenje automobila. U susjedstvu je i nekoliko poslovnih zgrada s uredima.
"Ideja je vratiti se na klasični rani grad, gdje je stanovanje i rad bilo usko povezano", kaže Ralf Bermich, ravnatelja gradskog ureda za zaštitu okoliša.
Gradonačelnik Würzner ima prilično ambiciozan plan – učiniti grad klimatski neutralnim do 2030. Grad planira generirati vlastitu solarnu energiju i energiju vjetra te instalirati postaje za punjenje vodikom za 42 zelena autobusa. Javljaju mu se, kaže, i iz drugih gradova u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi koji žele kopirati strategiju Heidelberga.
"Svi znamo da moramo ići u ovom smjeru. Pitanje je samo koliko brzo", zaključuje Würzner.