Masud je lider gerilskog i mudžahedinskog pokreta u dolini Pandžšir, koji je pod vodstvom njegova oca desetljećima uspješno odolijevao sovjetskim i talibanskim napadima. Ovo područje jedino je u Afganistanu nad kojim talibani ni danas nemaju kontrolu.
Naime, Masud se ranije ovog tjedna u toj dolini na sjeveru zemlje sastao s drugim afganistanskim vođama koji ne misle pristati na vlast talibana i s njima dogovorio početak, odnosno nastavak pokreta otpora talibanima.
"Talibani ne drže pod kontrolom čitavo područje Afganistana. Stižu nam informacije o situaciji u dolini Pandžšir. Ondje su koncentrirane snage pokreta otpora potpredsjednika Saleha i Ahmada Masuda", izjavio je danas i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov na konferenciji za novinare održanoj u Moskvi.
Masud stariji, koji je bio ministar unutarnjih poslova u kratkotrajnoj Islamskoj Državi Iran (1992.-1994.), nastaloj nakon rušenja komunističkog režima i njegove Demokratske Republike Iran, bio je nakon toga jedan od nekoliko vođa takozvanog Sjevernog saveza, koalicije veterana rata protiv sovjetske okupacije koji je trajao od 1979. do 1989. godine, a koji su poznati po imenu mudžahedini. Sjeverni savez je nastavio oružani otpor talibanima i nakon što su ovi pobijedili u građanskom ratu od 1994. do 1996. i preuzeli vlastu u Kabulu.
Sjeverni dio zemlje, po kojem je i dobio ime, ostao je pod kontrolom Sjevernog saveza sve do 2001. godine, kada su SAD i druge članice NATO-a pokrenule invaziju na Afganistan.
Masuda starijeg teroristi su ubili, u bombaškom napadu koji su po svemu sudeći organizirali talibani ili njihova saveznica Al Kaida, samo dva dana prije velikog terorističkog napada Al Kaide na Ameriku 11. rujna 2001. Namjera im je, očito, bila eliminirati jednog od glavnih vođa otpora, budući da su očekivali američku invaziju.
Masudov apel SAD-u i zapadnom svijetu prenosimo u cjelosti.
Masud: Pišem ovo iz doline Panjshir, spreman slijediti očeve stope s mudžahedinima borcima
Kad mi je bilo devet godina, 1998. godine, moj otac, mudžahedinski zapovjednik Ahmad Shah Massoud, okupio je svoje vojnike u pećini u dolini Panjshir na sjeveru Afganistana. Sjedili su i slušali dok im je govorio očev prijatelj, francuski filozof Bernard-Henri Lévy. "Kad se borite za svoju slobodu, borite se i za našu slobodu", rekao je Lévy.
Moj otac nikada nije zaboravio ove riječi dok se borio protiv talibanskog režima. Sve do trenutka kada je ubijen 9. rujna 2001. godine, po nalogu talibana i Al-Qaide, borio se za sudbinu Afganistana, ali i za Zapad. U ovim mračnim i napetim satima za moju domovinu, ta je zajednička borba bitnija nego ikad.
Pišem ovo iz doline Panjshir, spreman slijediti očeve stope, s mudžahedinima borcima koji su spremni ponovno suprotstaviti se talibanima. Imamo skladišta streljiva i oružja koje smo strpljivo prikupljali od očeva doba, jer smo znali da bi ovaj dan mogao doći.
Imamo i oružje koje donose Afganistanci koji su u posljednja 72 sata odgovorili na moj apel da se pridruže otporu u Panjshiru. Imamo vojnike iz afganistanske regularne vojske koji su bili zgroženi predajom svojih zapovjednika i sada sa svojom opremom putuju prema brdima oko Panjshira. U našu su se borbu uključili i bivši pripadnici afganistanskih specijalnih snaga.
Molim afganistanske prijatelje na Zapadu da se zauzmu za nas u Washingtonu i u New Yorku
No, to nije dovoljno. Ako talibanski vođe krenu u napad, naravno da će se suočiti s našim žestokim otporom. Zastava Nacionalnog fronta otpora vijorit će se nad svakim položajem koji pokušaju zauzeti, kao što se zastava Nacionalnog ujedinjenog fronta vijorila prije 20 godina. Ipak, znamo da naše vojne snage i logistika neće biti dovoljne. Brzo će se iscrpiti ako naši prijatelji na Zapadu ne nađu način da nas opskrbe bez odgode.
Sjedinjene Američke Države i njeni saveznici napustili su bojište, ali Amerika i dalje može biti "veliki arsenal demokracije", kako je rekao Franklin D. Roosevelt kada je pritekao u pomoć napadnutim Britancima prije ulaska SAD-a u Drugi svjetski rat.
Zato molim afganistanske prijatelje na Zapadu da se zauzmu za nas u Washingtonu i u New Yorku, u Kongresu i kod Bidenove administracije. Zauzmite se za nas u Londonu, gdje sam završio studij, i u Parizu, gdje je ovog proljeća održano sjećanje na mog oca, te je njegovo ime dobila staza u vrtovima Champs-Élyséesa.
Znajte da milijuni Afganistanaca dijele vaše vrijednosti. Toliko smo se dugo borili za otvoreno društvo, društvo u kojem bi djevojke mogle postati liječnice, u kojem bi naši mediji mogli slobodno izvještavati, naši mladi ljudi mogli plesati i slušati glazbu ili prisustvovati nogometnim utakmicama na stadionima, koje su nekad talibani koristili za javna pogubljenja – a uskoro bi se to moglo ponoviti.
Talibani nisu problem samo afganistanskog naroda. Pod kontrolom talibana, Afganistan će bez sumnje postati središte radikalnog islamističkog terorizma; ovdje će se još jednom kovati zavjere protiv demokracija.
Što god da se dogodi, moji borci mudžahedini i ja branit ćemo Panjshir kao posljednji bastion afganistanske slobode. Naš moral je netaknut. Iz iskustva znamo što nas čeka. Ali trebamo više oružja, više streljiva i više opskrbe.
Amerika i njeni demokratski saveznici ne dijele s Afganistancima samo zajedničku borbu protiv terorizma. Sada imamo i dugu povijest zajedničkih ideala i borbi. Možete još mnogo toga učiniti kako biste pomogli postizanju slobode. Vi ste nam jedina preostala nada.
Index.hr