Draga moja ženo,
Pišem ti ove reči, ne znajući da li će ikada dospeti do tebe, niti da li ću biti živ kada ih pročitaš.
Tokom svoje borbe za nezavisnost naše zemlje nikada nisam sumnjao u
pobedu našeg svetog cilja, kojem smo ja i drugovi posvećivali naše
živote.
Jedino što smo želeli za našu zemlju je pravo na pristojan život, dostojanstvo bez pretvaranja, nezavisnost bez ograničenja.
To nikada nije bila želja belgijskih kolonijalista i njihovih
zapadnih saveznika, koji su, direktno ili indirektno, primili, otvorenu
ili prikrivenu podršku od nekih visokih zvaničnika Ujedinjenih nacija,
tela u koje smo se uzdali kada smo ga pozivali upomoć́.
Oni su zaveli neke od naših sunarodnika, kupili druge i učinili sve da iskrive istinu i spreče našu nezavisnost.
Ono što mogu da kažem je ovo – živ ili mrtav, slobodan ili u zatvoru –
ne radi se o meni lično. Radi se o Kongu, našim nesrećnim narodom, po
čijoj se nezavisnošću gazi.
Zato su nas smestili u zatvor i zašto nas drže daleko od naroda. Ali moja vera ostaje neuništiva.
Znam i osećam duboko u svom srcu da će se, pre ili kasnije, moj
narod osloboditi svojih unutrašnjih i spoljašnjih neprijatelja, da će
se ujediniti da kaže “ne” kolonijalizmu, ludačkom, umirućem
kolonijalizmu, kako bi povratio svoje dostojanstvo u čistoj zemlji.
Nismo sami. Afrika, Azija, slobodni narodi i narodi koji se bore za
svoju slobodu u svim krajevima sveta uvek će stajati uz milione
Kongoanaca koji neće odustati od borbe, sve dok u našoj zemlji postoji
čak i jedan kolonijalista ili kolonijalistički plaćenik.
Mojim sinovima, koje ostavljam i koje, možda neću više videti, želim
da kažem da je budućnost Konga velika i da od njih očekujem, kao i
svaki Kongoanca, ispunjenje svetog zadatka ostvarenja naše nezavisnosti i
suvereniteta.
Bez dostojanstva nema slobode, bez pravde nema dostojanstva i bez nezavisnosti nema slobodnih ljudi.
Surovost, uvrede i mučenje ne mogu me prisiliti da tražim milost, jer
više volim da umrem sa dignutom glavom, sa neuništivom verom i dubokim
uverenjem u sudbinu naše zemlje nego da živim u poniznosti i odreknem se
principa koji su mi sveti.
Doći će dan kada će istorija progovoriti. Ali to neće biti
istorija koja će se predavati u Briselu, Parizu, Vašingtonu ili
Ujedinjenim nacijama. To će biti istorija koja će se učiti u zemljama
koje su osvojile slobodu od kolonijalizma i njegovih marioneta.
Afrika će pisati sopstvenu istoriju ina severu i na jugu i to će biti istorija slave i dostojanstva.
Nemoj da plačeš zbog mene. Znam da će moja izmučena zemlja uspeti da odbrani svoju slobodu i svoju nezavisnost.
Živeo Kongo!
Živiela Afrika!
Zatvor „Thisville“
Patris Lumumba
Patrice Lumumba: The Truth about a Monstrous Crime of the Colonialists, Moscow, Foreign Languages Publishing House, 1961.
Prevod: Princip.info