Svjetski okeani suočavaju se s “trostrukom prijetnjom” ekstremnog zagrijavanja, gubitka kisika i acidifikacije, pri čemu su ekstremni uslovi postali daleko intenzivniji u posljednjih nekoliko decenija i stvaraju ogroman pritisak na mnoštvo morskog života na planeti, pokazalo je novo istraživanje.
Oko jedne petine površine svjetskih okeana posebno je osjetljiva na tri prijetnje koje pogađaju odjednom, a koje su podstaknute ljudskom aktivnošću kao što su spaljivanje fosilnih goriva i krčenje šuma, pokazalo je istraživanje, prenosi britanski list Guardian.
Vodeći autor studije upozorio je da su svjetski okeani već gurnuti u ekstremno stanje zbog klimatske krize.
“Uticaji ovog stanja su već viđeni i mogli su se osjetiti”, rekao je Joel Wong, istraživač sa ETH u Cirihu, koji je naveo dobro poznati primjer vrućine koja je uzrokovala izumiranje morskog života u Tihom okeanu.
“Intenzivni ekstremni događaji poput ovih vjerovatno će se ponoviti u budućnosti i poremetit će morske ekosisteme i ribarstvo širom svijeta”, dodao je.
Istraživanje, objavljeno u AGU Advances, analiziralo je pojavu ekstremne vrućine, deoksigenacije i acidifikacije i otkrilo je da takvi ekstremni događaji mogu trajati i do 30 dana, pri čemu su tropski predjeli i sjeverni Pacifik posebno pogođeni rastućim prijetnjama.
Klimatski naučnici su uznemireni nemilosrdnim porastom vrućine u okeanu, koji je posljednjih mjeseci dostigao nevjerovatne nivoe.
“Toplota je bukvalno nezapamćena, bilo je zapanjujuće vidjeti najnovije podatke”, rekla je Andrea Dutton, geolog i klimatolog sa Univerziteta Wisconsin-Madison, koja nije bila uključena u novo istraživanje. “Ne možemo u potpunosti objasniti temperature koje vidimo u Atlantiku, što je, na primjer, dio razloga zašto je sezona uragana tolika zabrinjavajuća ove godine. Sve je prilično je zastrašujuće.”
Ali pored vrućine, koja prisiljava ribe i druge vrste da se, ako su u mogućnosti, presele u pogodnije podneblje, okeani plaćaju još jednu veliku cijenu zbog upijanje ogromnih količina topline i ugljičnog dioksida iz emisija fosilnih goriva koje bi inače dodatno zagrijavavale atmosferu za ljude na kopnu. Dodatni CO2 čini morsku vodu kiselijom, otapajući oklope morskih stvorenja, kao i velike nedostatke kiseonika u okeanima.
“To znači da se morski život istiskuje iz mjesta na kojima je u stanju da preživi”, rekla je Dutton.
“Ovo istraživanje jasno daje do znanja da se to upravo događa i da će ove složene prijetnje gurnuti organizme preko tačke bez povratka. Ljudi moraju shvatiti da nas okeani štite od količine topline koju osjećamo na kopnu kao ljudi, ali da to nije bez posljedica.”
“Ako pogledate fosilni zapis, možete vidjeti da je isti obrazac postojao na kraju Perma (geološkog doba), gdje je izumrlo dvije trećine morskog života”, rekla je ona. “Nemamo identične uslove kao sada, ali vrijedi istaći da su promjene u okolišu slične. Okeani nisu samo lijepa pozadina za vaše selfije, mi se oslanjamo na njih za naše živote i veoma je važno to prepoznati”, dodala je.