Uspjesi ukrajinskih trupa u oblasti Harkova, koja je prethodno bila
okupirana od strane Rusije, bili su tako ozbiljna prijetnja ruskoj
stvari da je Putin hitno proglasio mobilizaciju. Poznat je razlog
Putinovog sve većeg vojnog problema: nema dovoljno vojnika, to jest topovskog mesa.
Ako
hitno ne ojača armiju desetinama hiljada regruta, front će kolabirati
što bi vodilo gubitku čak i onih teritorija koje predsjednik Rusije
odavno smatra svojim: Donjecka, Luganska i čak Krima.
Takva vojna katastrofa bila bi kraj Putinovog režima – nema te propagande koja bi mogla da opravda očigledni poraz u ratu.
Sa
druge strane, dobro dokumentovane posjete regrutera zatvorima pokazuju
koliko je neuspješna regrutacija ruskih građana. To najprije pokazuje da
nema ni govora o masovnoj aktivnoj podršci građanstva vlastima niti
punoj vjeri u propagandu. Da je drugačije, od prvog dana rata bi pred
vojnim odsjecima bili nepregledni redovi ljudi.
Proteklih mjeseci
se često postavljalo pitanje kako to da skoro niko u Rusiji nije
zabrinut zbog smrti hiljada vojnika u Ukrajini. Prisjećalo se Čečenskog
rata kada su majke vojnika glasno protestovale, i pitalo se gdje je
takav protest sada.
Odgovor je jednostavan: Do sada su u Ukrajini
uglavnom bili oni koji su to htjeli – mahom specifičan soj ljudi. Mnogi
od njih nisu imali nikog ko bi ih oplakao.
Za većinu Rusa rat je
sve vrijeme nešto udaljeno, poput televizijske sapunice. Neko negdje
ratuje, „naši“ stalno pobjeđuju i napreduju, a od gledaoca se jedino
traži da pohvali Putinovo mudro vodstvo ili, ako baš mora, da kaže kako
stvari nisu najjasnije.
Sada je sam Putin promijenio igru. Sada
će na front podjednako oni koji su mislili da je rat već dobijen, oni
koje rat nije zanimao, i oni koji su mu se protivili. Svi će uzimati
puške i ginuti. Rat će ući u svaki dom.
Prvog dana mobilizacije
privedeno je više od 1.300 ljudi koji su izašli na proteste. Neki su
odmah u pritvoru dobili vojni poziv.
Razumije se da je broj
demonstranata i dalje premali da bi se zaustavio rat. Sva je prilika da
su čak i danas na ulici samo oni koji su odavno protivnici i ovog rata i
Putina.
Mobilizacija daje nove razloge za protest. Ali, takođe
režimu otvara novu mogućnost zastrašivanja. Jer danas je posebno
neugodno biti priveden na demonstracijama, kad je muškarcima pametnije
da se skrivaju od vlasti kako ne bi završili u rovu.
Da li će horor realnosti doći do većine stanovništva u Rusiji? Istorijski primjeri nas uče da hoće, ali ne baš preko noći.
Za
mjesec-dva, kada desetine hiljada novih vojnika budu već na frontu i
vide užase, za njih će saznati i njihove porodice i onda svi ostali.
Čak
i najlojalniji građanin uvidjeće da je Putin prekršio prećutni sporazum
po kojem vlada već dvije decenije: vi se ne petljajte u politiku, i
vlast vas neće dirati. Podanici koji su disciplinovano izbjegavali
politiku, glasali za koga treba, vjerovali propagandnim bajkama,
prezirali one koji kritikuju – odjednom će biti kažnjeni zbog vjere u
Putina.
Mnogi od onih koji su mu bili najodaniji ostaće invalidi,
siročad, udovice ili će biti mrtvi. To je trenutak u kojem se gubi
vjera u Putina.
Putin je bankrotirao. Uložio je sve što ima
pozivanjem stotina hiljada Rusa na front, nadajući se da će brzo dobiti
rat, poraziti Ukrajinu i tako utuliti sve sumnje i pitanja koji su se
nakupili u narodu. On više ne vidi drugu opciju.
A druga opcija
je realnija: Ukrajina, uz podršku iz svijeta, neće pokleknuti nego će
pobediti. Rusiju će čekati beskrajna mobilizacija, talas sahrana, lov na
„dezertere”, ucvijeljene majke, žene i djeca. Mjeseci bez nade. Sve dok
ljudi, umorni od rata i poraza, ne izađu na ulice, a tamo najednom više
ne bude nikoga da ih hapsi.
Uzgred, tako se vladavina cara Nikolaja Drugog završila 1917. godine.
*Fjodor Krašenjinikov je ruski politikolog i publicista koji je bio prinuđen da napusti zemlju 2020. godine. Ima kanal na Telegramu pod @fyodork.