Kad ju je otac podignuo iz invalidskih kolica, devetogodišnja Sofi (Sophie) izgledala je beživotno. Ipak, kosa joj je zdrava i sjajna. No, njene oči su zatvorene. I ispod odjeće nosi pelenu.
Posljednjih 20 mjeseci hrani se kroz cjevčicu. Sofi i njena porodica tražitelji su azila iz bivšeg SSSR-a. Stigli su u decembru 2015. i smješteni su u naselju za izbjeglice u malom gradiću u središnjoj Švedskoj, pišu agencije.
– Njen krvni pritisak sasvim je normalan, ali ona je isključila svijest zbog okrutnog svijeta oko sebe, kaže dr. Elizabet Hultkranc (Elisabeth Hultcrantz).
Svi refleksi joj rade normalno, raste joj i impulsna frekvencija kad je mnogo ljudi posjeti. Sve izgleda normalno, ali problem je još i u tome što ona ne otvara usta. Ako nastane neki problem s cjevčicom za hranjenje, Sofi bi se mogla ugušiti.
Doktori se slažu da je ovo stanje uzrok proživljene teške traume i nazivaju ga “Sindrom ostavljenih”.
Sofi je bila u automobilu sa svojim roditeljima kada je pred njih u domovini stao pripadnik lokalne mafije. Izvukao ih je van iz automobila i nanio im teške povrede. Sofi je sve to gledala.
Majku su na kraju pustili pa je ona zgrabila djevojčicu i pobjegla. Sofijinog oca su zadržali i on se ne sjeća što se dalje događalo. Svoju je suprugu i kćer našao tri dana kasnije, a zatim su se skrivali kod prijatelja iduća tri mjeseca dok nisu pobjegli u Švedsku.
Na ulasku u zemlju zadržali su ih satima. Tada se Sofi počela povlačiti u sebe. Kada je čula da su im rekli da ne mogu boraviti u Švedskoj, Sofi je prestala jesti i piti.
“Sindrom ostavljenih” pojavio se u Švedskoj prvi put u 90-ima, a više od 400 slučajeva zabilježeno je u razdoblju od samo dvije godine, od 2003. do 2005.
Pojavile su se priče da roditelji truju djecu kako bi osigurali ostanak u zemlji ili da djeca glume, no ni za jednu od ovih tvrdnji nema dokaza, a ovakvi slučajevi, osim u vrijeme koncentracijskih logora, nisu zabilježeni izvan granica Švedske..
iz invalidskih kolica, devetogodišnja Sofi (Sophie) izgledala je
beživotno. Ipak, kosa joj je zdrava i sjajna. No, njene oči su
zatvorene. I ispod odjeće nosi pelenu. Posljednjih 20 mjeseci hrani se
kroz cjevčicu.
Sofi i njena porodica tražitelji su azila iz bivšeg SSSR-a. Stigli su u
decembru 2015. i smješteni su u naselju za izbjeglice u malom gradiću u
središnjoj Švedskoj, pišu agencije.
– Njen krvni pritisak sasvim je normalan, ali ona je isključila svijest
zbog okrutnog svijeta oko sebe, kaže dr. Elizabet Hultkranc (Elisabeth
Hultcrantz). Svi refleksi joj rade normalno, raste joj i impulsna
frekvencija kad je mnogo ljudi posjeti. Sve izgleda normalno, ali
problem je još i u tome što ona ne otvara usta.
Ako nastane neki problem s cjevčicom za hranjenje, Sofi bi se mogla
ugušiti. Doktori se slažu da je ovo stanje uzrok proživljene teške
traume i nazivaju ga “Sindrom ostavljenih”. Sofi je bila u automobilu sa
svojim roditeljima kada je pred njih u domovini stao pripadnik lokalne
mafije. Izvukao ih je van iz automobila i nanio im teške povrede.
Sofi je sve to gledala. Majku su na kraju pustili pa je ona zgrabila
djevojčicu i pobjegla. Sofijinog oca su zadržali i on se ne sjeća što se
dalje događalo. Svoju je suprugu i kćer našao tri dana kasnije, a zatim
su se skrivali kod prijatelja iduća tri mjeseca dok nisu pobjegli u
Švedsku.
Na ulasku u zemlju zadržali su ih satima. Tada se Sofi počela povlačiti u
sebe. Kada je čula da su im rekli da ne mogu boraviti u Švedskoj, Sofi
je prestala jesti i piti. “Sindrom ostavljenih” pojavio se u Švedskoj
prvi put u 90-ima, a više od 400 slučajeva zabilježeno je u razdoblju od
samo dvije godine, od 2003. do 2005.
Pojavile su se priče da roditelji truju djecu kako bi osigurali ostanak u
zemlji ili da djeca glume, no ni za jednu od ovih tvrdnji nema dokaza, a
ovakvi slučajevi, osim u vrijeme koncentracijskih logora, nisu
zabilježeni izvan granica Švedske..
Pročitajte više na: http://avaz.ba/globus/svijet/314788/misteriozna-bolest-drma-svedsku-posljednjih-20-godina
iz invalidskih kolica, devetogodišnja Sofi (Sophie) izgledala je
beživotno. Ipak, kosa joj je zdrava i sjajna. No, njene oči su
zatvorene. I ispod odjeće nosi pelenu. Posljednjih 20 mjeseci hrani se
kroz cjevčicu.
Sofi i njena porodica tražitelji su azila iz bivšeg SSSR-a. Stigli su u
decembru 2015. i smješteni su u naselju za izbjeglice u malom gradiću u
središnjoj Švedskoj, pišu agencije.
– Njen krvni pritisak sasvim je normalan, ali ona je isključila svijest
zbog okrutnog svijeta oko sebe, kaže dr. Elizabet Hultkranc (Elisabeth
Hultcrantz). Svi refleksi joj rade normalno, raste joj i impulsna
frekvencija kad je mnogo ljudi posjeti. Sve izgleda normalno, ali
problem je još i u tome što ona ne otvara usta.
Ako nastane neki problem s cjevčicom za hranjenje, Sofi bi se mogla
ugušiti. Doktori se slažu da je ovo stanje uzrok proživljene teške
traume i nazivaju ga “Sindrom ostavljenih”. Sofi je bila u automobilu sa
svojim roditeljima kada je pred njih u domovini stao pripadnik lokalne
mafije. Izvukao ih je van iz automobila i nanio im teške povrede.
Sofi je sve to gledala. Majku su na kraju pustili pa je ona zgrabila
djevojčicu i pobjegla. Sofijinog oca su zadržali i on se ne sjeća što se
dalje događalo. Svoju je suprugu i kćer našao tri dana kasnije, a zatim
su se skrivali kod prijatelja iduća tri mjeseca dok nisu pobjegli u
Švedsku.
Na ulasku u zemlju zadržali su ih satima. Tada se Sofi počela povlačiti u
sebe. Kada je čula da su im rekli da ne mogu boraviti u Švedskoj, Sofi
je prestala jesti i piti. “Sindrom ostavljenih” pojavio se u Švedskoj
prvi put u 90-ima, a više od 400 slučajeva zabilježeno je u razdoblju od
samo dvije godine, od 2003. do 2005.
Pojavile su se priče da roditelji truju djecu kako bi osigurali ostanak u
zemlji ili da djeca glume, no ni za jednu od ovih tvrdnji nema dokaza, a
ovakvi slučajevi, osim u vrijeme koncentracijskih logora, nisu
zabilježeni izvan granica Švedske..
Pročitajte više na: http://avaz.ba/globus/svijet/314788/misteriozna-bolest-drma-svedsku-posljednjih-20-godina