Bliži li nam se zaista sudnji dan? Mnogi na to odmahuju rukom u nevjerici, ali ranija anketa pokazala je da čak trećina Amerikanaca priznaje da se priprema za apokalipsu. Ipak, oni najbogatiji na našoj planeti, sudeći po svemu, i više su nego spremni za najcrnje scenarije.
Čini se da su brojni milijarderi i tech-moguli već neko vrijeme uvjereni da sudnji dan nikad nije bio bliže jer ubrzano kupuju luksuzne bunkere i čak unajmljuju vojno osiguranje kako bi preživjeli kraj svijeta kakvog poznajemo.
Tome u prilog vjerovatno idu i brojna nimalo vesela predviđanja, poput onog neprofitnog udruženja fizičara i istraživača, koja je 2023. postavila sat sudnjeg dana na 90 sekundi do ponoći, čime je istaknuto da čovječanstvo nikad nije bilo bliže propasti u 76-godišnjoj istoriji sata, što je podstaknuto i brojnim sukobima u svijetu.
Nekad su pripreme za kraj svijeta ili nuklearni rat bile tek opsesija ekscentričnih, ali pomalo šokantni podaci kažu da su Amerikanci od aprila 2022. do aprila 2023. potrošili čak 11 milijardi dolara na artikle za preživljavanje, prenosi Tportal.
A što je tek s onima kojima finansije nisu nikakav problem? Mnogi od njih već su izgradili ili grade luksuzne građevine s podzemnim bunkerima, u kojima će imati sve u slučaju kraja svijeta, odnosno eventualne nuklearne katastrofe, biološkog rata, ekološkog kolapsa, društvenih nemira, solarne oluje, nezaustavljivog virusa…
Mnogi bogati hiljadama su koraka ispred nas običnih smrtnika, opterećenim svojim ‘dosadnim’ problemima dok nas melje svakodnevni ritam, jer mi nemamo vremena ni novca raditi na svom skrovištu u kojem ćemo preživjeti apokalipsu – ako ne računamo tragikomične pokušaje tokom karantina, kad su mnogi pokušavali u skučenim prostorima nagurati zalihe u vidu ulja, brašna, limenki graha – i naravno WC papira. Ali najbogatiji ljudi na svijetu ovom su pitanju pristupili s velikom ozbiljnošću i spremni su uložiti milione.
Na popisu najpoželjnijih destinacija za gradnju sigurnog bunkera u slučaju katastrofe je Novi Zeland, ali i najzabačenija američka država Aljaska.
Glavni izvršni direktor OpenAI-ja Sam Altman jednom je prilikom izjavio da su se on i Peter Tiel, koosnivač PayPala, dogovorili da će se pritajiti na jednom od Tielovih posjeda na Novom Zelandu ako dođe do smaka svijeta.
Bunkeri se ubrzano grade
Ali vijeće lokalne zajednice na jugu Novog Zelanda 2022. godine osujetilo je Teilove planove da sagradi svoj bunker pokraj zaštićenog jezera Vanaka. Ljepota Novog Zelanda i udaljenost od kopna učinili su ga popularnim izborom za preduzetnike iz Silicijske doline koji su u potrazi za lokacijom što dalje od ratova i visokih temperatura uzrokovanih klimatskim promjenama.
Jedan od koosnivača PayPala, Rid Hofman, takođe kaže da se upravo Novi Zeland među milijarderima smatra mjestom na koje se treba skloniti u slučaju iznenadne katastrofe. Koosnivač Googlea, milijarder Lari Pejdž, isto ima rezidenciju na Novom Zelandu, a ondje je izbjegao i prduzetnik Mihai Dinulesku nakon što je krenula pandemija kovida.
Kako se pisalo, navodni bunkeri već su sagrađeni u Hamiltonu, Hanmer Springsu i Vanaki. Popularna destinacija je i selo koje gleda na zaliv Biskajne južno od Majamija, u kojem smještaj imaju brojni prduzetnici, ali i slavne osobe.
Ubrzo će im se pridružiti i Džef Bezos sa zaručnicom Lauren Sančez, a susjedi će im biti američka sportska zvijezda Tom Brejdi, Ivanka Tramp i Hulio Iglesias. Tako je primjera radi Frank VanderSlut, najbogatiji čovjek u Ajdahu, nedavno kupio ranč od 2000 hektara južno od posjeda Marka Zuckerberga, što ga je koštalo 51 milion dolara.
I Zuckerberg već gradi bunker na svom velikom privatnom kompleksu na Havajima, a kako se pisalo, to će ga koštati vrtoglavih 270 miliona dolara.
Planovi Elona Muska za smak svijeta još nisu poznati – iako bi njegov prvi izbor vjerovatno bio bijeg na Mars.
Neki superbogataši, poput Ričarda Bransona, Džonija Depa ili porodice Du Pont, posljednjih su se godina odlučili za kupovinu ostrva, a među njima su i oni koji izdvajaju pozamašne iznose da bi postali državljani nekoliko zemalja putem tzv. zlatnih viza, koje omogućuju bogatim ljudima steći prebivalište ili državljanstvo.
Ali kako bi to funkcionisalo u stvarnosti?
U ovom slučaju ekstremno bogatstvo i privilegije znače samo jedno: bijeg od ostalih.
Tehnološki napredak sveo se na nekakvu videoigru u kojoj jedan od njih pobjeđuje pronalaskom izlaza za bijeg. Hoće li to biti Džef Bezos, koji bježi u svemir, Tiel na svoj tajanstveni posjed ili Mark Zuckerberg u svoj virtuelni metaverzum?
Milijarderi su mislili na svaki detalj, pa su neki od njih već osigurali dobro obučene čuvare s vojnim iskustvom kako bi zaštitili svoje posjede od pljačkaša, kao i od bijesne rulje u slučaju velikih društvenih kriza ili bezakonja nakon velikih sukoba. Ali kako bi im platili usluge ako bi čak i novac u slučaju takvih dramatičnih prevrata postao bezvrijedan? Što bi spriječilo čuvare da izaberu vlastitog vođu?
U ranijem intervjuu s poznatim piscem i teoretičarom Daglasom Raškofom, petorica najbogatijih ljudi na svijetu iz svijeta tehnologije i ulaganja otkrila su svoje brige u slučaju da se dogodi apokalipsa, a jedna od njih odnosi se upravo na održavanje lojalnosti sigurnosnog osoblja.
Koliko su bunkeri sigurni?
Bivši predsjednik Američke privredne komore u Latviji, J.C. Kol svjedočio je padu sovjetskog carstva, kao i onome što je bilo potrebno da se radničko društvo ponovo izgradi gotovo od nule. Takođe je naučio puno o sigurnosnim sistemima i planovima evakuacije te se slaže da je to jedno od najvećih pitanja u ovom slučaju.
“Da, to je tačno, bogataši koji se skrivaju u bunkerima imaće problema sa svojim sigurnosnim timovima. I vjerujem da bi se trebali ponašati prema tim ljudima kao prijatelji, ali takođe se taj koncept može proširiti i vjerujem da postoji bolji sistem koji bi dao puno bolje rezultate”, smatra on.
Kol je siguran da je takav “događaj” – katastrofa koju izazovu neprijatelji, majka priroda ili slučajno nastane – neizbježan. Napravio je tzv. SWOT analizu – prednosti, slabosti, prilike i prijetnje – i zaključio da priprema za nesreću zahtjeva da preduzmemo iste mjere kao i pokušaj da je spriječimo.
“Radim na nizu sigurnih farmi u području Njujorka. One su osmišljene da bismo se najbolje nosili s ‘događajem’ i takođe koristili društvu kao poluorganske farme. Nalaze se unutar tri sata vožnje od grada – dovoljno blizu da stignete tamo kad se to dogodi”, kaže on, dodajući da je najbolji način da se nosimo s eventualnom katastrofom to da promijenimo odnos prema drugima, ekonomiji i planetu, istovremeno razvijajući mrežu tajnih, potpuno samodostatnih rezidencijalnih poljoprivrednih zajednica za milionere, koje čuvaju obučeni ljudi naoružani do zuba.
Kol trenutno razvija dvije farme u sklopu svog projekta sigurnog utočišta.
“Ako i kada se lanac snabdijevanja prekine, ljudi neće moći doći do hrane. Kovid nas je probudio jer su se ljudi počeli svađati oko toalet papira. Kada dođe do nestašice hrane, to će biti opako. Zato oni koji su dovoljno inteligentni da investiraju moraju ostati u tajnosti”, upozorava on.
Dodaje i da je jedini način da zaštitimo svoju porodicu – grupa. To je zapravo bila cijela poenta njegova projekta – okupiti tim sposoban da se skloni godinu dana ili više, a da se istovremeno brani od onih koji se nisu pripremili. Kol se takođe nadao osposobiti mlade poljoprivrednike za održivu poljoprivredu te osigurati barem jednog ljekara i zubara za svaku lokaciju.
Zato njegova ideja nije bila samo izgraditi nekoliko izoliranih, militarizovanih utočišta za milionere, već prototip održivih farmi u lokalnom vlasništvu koje drugi mogu modelovati i u konačnici pomoći u obnovi regionalne sigurnosti hrane u Americi.
Način da se gladne horde spriječi da napadnu vrata vašeg bunkera je jednostavan – osigurati hranu. Dakle za tri miliona dolara investitori ne samo da dobijaju kompleks maksimalne sigurnosti, u kojem mogu dočekati moguću kugu, solarnu oluju ili kolaps električne mreže, već i udio u potencijalno profitabilnoj mreži franšiza lokalnih poljoprivrednih privreda koja bi mogla smanjiti vjerovatnoću katastrofalnog događaja. Njihov će posao biti dati sve od sebe i osigurati što je moguće manje gladne djece na vratima kada dođe vrijeme za zaključavanje.
Kako organizirati logistiku i snabdijevanje?
Do sada Kol nije uspio uvjeriti nikoga da uloži u American Heritage Farms. To ne znači da niko ne razmišlja o tome, a oni koji privlače više pažnje i imaju puno novca generalno nemaju te kooperativne komponente i žele biti sami.
Mnogi od onih koji sad ozbiljno traže sigurno utočište jednostavno angažuju jednu od nekoliko građevinskih kompanija za gradnju bunkera obloženog čelikom na jednom od njihovih postojećih posjeda. Rising S Company u Teksasu gradi i postavlja bunkere i skloništa protiv tornada za 40.000 dolara, sve do luksuzne serije Aristocrat za 8,3 miliona dolara, s bazenom i stazom za kuglanje. Firma je prvobitno opsluživala porodice koje su tražile privremena skloništa za oluje, a sada je krenula u posao za dugoročnu apokalipsu, prenosi “Tportal”.
Postoji nešto posve drukčije u objektima u koje većina milijardera – ili, tačnije, budućih milijardera – zapravo ulaže. Kompanija Vivos tako prodaje luksuzne podzemne stanove u preuređenim skladištima municije iz Hladnog rata, silosima za rakete i drugim utvrđenim lokacijama širom svijeta. Poput minijaturnih Club Med rezora, oni nude privatne apartmane za pojedince ili porodice te veće zajedničke prostore s bazenima, igrama, filmovima i restoranima. Ultraelitna skloništa, kao što je Oppidum u Češkoj, tvrde da zadovoljavaju milijardere i više pažnje posvećuju njihovom dugoročnom psihološkom zdravlju. Tako pružaju imitaciju prirodnog svjetla, kao što je bazen sa simuliranim suncem, vrt, vinski trezor i druge pogodnosti kako bi se bogati osjećali kao kod kuće.
Međutim, pri detaljnijoj analizi, vjerovatnoća da će utvrđeni bunker zaštititi svoje stanare od stvarnosti vrlo je mala. Kao prvo, zatvoreni ekosistemi podzemnih objekata su vrlo krhki. Naprimjer, zatvoreni hidroponski vrt je osjetljiv na kontaminaciju. Vertikalne farme sa senzorima za vlagu i računarsko kontrolisanim sistemima za navodnjavanje sjajno izgledaju u poslovnim planovima i na krovovima kompanija, a kada paleta gornjeg sloja tla ili red usjeva strada, može se jednostavno povući i zamijeniti. Hermetički zatvorena “soba za uzgoj” u slučaju apokalipse ne dopušta takve izmjene.
“The New York Times” tako je izvijestio da su agenti za nekretnine specijalizovani za privatna otrva bili pretrpani upitima tokom pandemije kovida. Potencijalni klijenti čak su se raspitivali ima li dovoljno zemlje za poljoprivredu, osim postavljanja platforme za slijetanje helikoptera. Ali dok privatno ostrvo može biti dobro mjesto za čekanje kraja neke privremene pošasti, pretvoriti ga u samodostatnu i odbranjivu okeansku bazu teže je nego što zvuči. Mala ostrva u potpunosti zavise o vazdušnim i pomorskim dostavama osnovnih namirnica. Solarne ploče i opremu za filtriranje vode potrebno je mijenjati i servisirati u redovnim intervalima. Milijarderi koji žive na takvim lokacijama više, a ne manje, zavise o složenim lancima snabdijevanja svih nas ostalih, ali sudeći po popularnosti takvih objekata – čini se da ih zasad takve logističke (ne)bitne stvari ne brinu, prenosi Biznisinfo.ba.