Albanska policija, po drugi put u poslednjih godinu
dana, pokušava da privede sistemu Lazarat, balkansko “kraljevstvo
marihuane” ili najbogatije selo u Albaniji, u kojem se, prema procenama
Interpola, godišnje proizvede oko 900 tona ove droge, što složenom
sistemu koji je uspostavio ovu operaciju, donosi prihod od oko šest
milijardi dolara.
Međunarodni stručnjaci za trgovinu drogom značaj
ovog sela porede sa avganistanskom pokrajinom Helmand u kojoj se,
uprkos desetogodišnjim pokušajima lokalnih vlasti i Amerikanaca,
proizvodi gro svetskog sirovog opijuma. Albanija, ipak, nije Avganistan,
mada je sličnost između ova dva mesta jasna već na prvi pogled.
U Helmandu i Lazaratu žive gorštaci, čiji su prihodi godinama
zavisili od mršavih žetvi, nadničenja i jednako slabo plaćenog
stočarstva. U oba slučaja, najednom su se pojavile grupe ljudi koje su
im ponudile sigurne prihode i tehnologiju u zamenu za deo dobiti.
I
proizvodnja je procvetala do te mere da Albanija sada gotovo u
potpunosti kontroliše proizvodnju marihuane u ovom delu sveta,
preuzimajući primat od Maroka, Avganistana i Libana, koji su pre četvrt
veka harali evropskim tržištem.
Uzgojem marihuane, prema procenama
albanskih vlasti, bavi se 90 odsto od ukupno 7.000 stanovnika regiona u
kojem se nalazi Lazarat. U samom selu, poznatom kao “prestonica
kraljevstva marihuane” živi oko 2.800 ljudi. Proizvodnjom se bave svi,
od staraca do dece.
Razlog za procvat proizvodnje je jasan, pre
desetak godina kilogram marihuane koštao je dvadesetak dolara, odnosno
deset puta manje nego danas. U poređenju sa ostalim kulturama, koje bi
gorštaci, teoretski, mogli da gaje, matematika je više nego jasna – dva
kilograma marihuane, za čiju proizvodnju treba oko četiri metra
kvadratna zemlje, vrede kao i tona žita.
Stvari, ipak, ne
funkcionišu uvek tako glatko, pa se svakog septembra, kada su “radovi u
jeku”, u bolnicu u Đirokastri sjati masa meštana Lazarata sa simptomima
trovanja kanabisom, što je, mahom, rezultat paljenja stabljika. Rekord
je zabeležen prošle godine, kada je pomoć u jednom danu potražilo 700
ljudi.
Marihuana se gaji na čitavih 300 hektara, navodi se u
izveštajima italijanske finansijske policije. Krševiti obronci planina,
ozbiljnim pristupom poljoprivredi, pretvoreni su u zelene oaze.
Lazaratom neprestano “špartaju” cisterne, koje vodu sa okolnih izvora
prevoze do polja.
Seme je u početku dopremano iz Turske i Grčke, ali se danas
proizvodnja potpuno odvija u granicama Albanije. Izgrađeni su moderni
staklenici, u kojima se biljke razvijaju pre nego što ih, svakog
proleća, rasade po poljima.
Plantaže marihuane prostiru se
kilometrima unaokolo. Toliko da retki svedoci ove operacije tvrde da bi
prizor zapanjio čak i Boba Marija, da se nekim slučajem, za života,
našao u Albaniji.
Droga se prevozi na razne načine. Kamionima u
Evropu, ili brodovima u Italiju. Italijanska policija tvrdi da su se.
vremenom, stvari menjale, pa su sklepane splavove i gumene čamce, u
međuvremenu, zamenili gotovo neuhvatljivi gliseri i jahte pokradene po
Grčkoj.
Dosadašnji pokušaji albanskih vlasti da unište proizvodnju
marihuane ostali su bez rezultata između ostalog i zbog činjenice da
policajce, koji se doduše retko, odluče da uđu u selo, po pravilu
očekuje pakleni otpor lokalnih bandi. Na policiju je, prethodnih godina,
pucano iz teških mitraljeza, ručnih bacača, bacane su bombe.
Dodatni
problem leži u činjenici da su lokalni “bosovi” mnogo bogatiji od
države, što u prilično korumpiranom društvu, kakvo je albansko,
predstavlja gotovo sihurnu zaštitu.
Banda iz Lazarata je u bliskim
vezama sa Demokratskom partijom Saljija Beriše, koji je u znak
zahvalnosti za bezrezervnu podršku koju na izborima dobija iz tog kraja,
u nekom trenutku odlučio da zažmuri na činjenicu da se Lazarat
pretvorio u kraljevstvo droge, tvrde poznavaoci albanske političke
scene.
I nema dileme. Oko svih kuća podignuti su visoki zidovi,
bunkeri iz vremena Envera Hodže daju dodatnu sigurnost mafijašima, a
selom jure najskuplji modeli automobila. Obavezno crne boje i mahom bez
registarskih tablica. Selo se nalazi u zaleđu nekadanje podmorničke baze
usečene u kamene obale zaliva.
Lokalno stanivništvo je i u prošlosti na upade policije
odgovaralo žestoko. Pre nekoliko godina, zbog hapšenja u vezi neke
otmice ranjen je jedan meštanin. Komšije su odgovorile žestoko i spalile
policijsku stanicu u Đirokastri.
Upad policije ove godine bio je
praćen snažnom paljbom iz automatskog oružja. Specijalci su oprezni jer,
poučeni prošlogodišnim iskustvom, znaju da problemi počinju tek kada
odluče da unište plantaže marihuane. Pre tačno godinu dana, takav
pokušaj pratila je pucnjava iz teških mitraljeza montiranih na
kamionete.
Svojevremeno su, čak, pucali i na helikoptere italijanske policije, koji su pokušali da slikaju polja marihuane.
Tada
je uništeno je oko 500.000 biljaka, odnosno manji deo ukupnih zasada.
Godinu dana kasnije, tvrde svedoci, polja izgledaju kao da se ništa nije
desilo.
Da stvar bude komplikovanija, od vlasti u Tirani
zatražili su specijalan status kako bi nesmetano mogli da uzgajaju
marihuanu, a vlada je takav predlog odbacila zaustavljajući se samo na
korak od objave rata tom selu.
Izvor: RTS