Šesnaestogodišnji Jaser Ajad postao je jedno od zapaženijih mladih lica na društvenim mrežama u Gazi, gdje uprkos ratu, raseljavanju i ozbiljnoj nestašici hrane pokušava da sačuva tradicionalnu palestinsku kuhinju, prenosi Aljazeera
Umjesto savremene kuhinje i bogato opremljenog prostora, Jaser svoje recepte danas priprema u improvizovanim uslovima, često u šatoru, sa namirnicama kojih je malo i do kojih je teško doći.
Njegovi video-snimci privukli su pažnju korisnika društvenih mreža, ali iza njegovog kuvanja krije se mnogo ličnija priča.
Od oca ostala mu ljubav prema kuvanju
Jaser je ljubav prema kuvanju razvio uz roditelje, posebno uz oca, sa kojim je provodio vrijeme pripremajući tradicionalna jela.
Nakon što mu je otac poginuo, a porodični dom uništen, šesnaestogodišnjak je odlučio da nastavi njegovim stopama.
Počeo je da snima pripremu hrane i objavljuje je na društvenim mrežama, iako su se okolnosti njegovog života potpuno promijenile.
Danas nema kuhinju kakvu je nekada imao, niti raspolaže namirnicama koje su ranije bile dostupne. Ipak, pokušava da od onoga što ima napravi jelo i pokaže kako izgleda tradicionalna palestinska kuhinja.
Recepti postali način da sačuva dio života prije rata
Za Jasera kuvanje nije samo priprema hrane.
Svako jelo koje napravi predstavlja vezu sa ocem, porodicom i životom koji je postojao prije rata.
Kroz svoje snimke pokušava da sačuva recepte i običaje palestinske kuhinje, ali i da pokaže dio svakodnevnog života ljudi u Gazi koji često ostaje u sjenci ratnih vijesti.
Njegove objave zato nisu samo kulinarski sadržaj. One govore o pokušaju jednog tinejdžera da, uprkos gubitku i raseljavanju, zadrži nešto poznato i blisko.
Kuhanje usred nestašice hrane
Posebnu težinu njegovim snimcima daje činjenica da ih pravi u trenutku kada se stanovništvo Gaze suočava sa ozbiljnom humanitarnom krizom i nedostatkom hrane.
U takvim okolnostima tradicionalna jela postaju mnogo više od obroka.
Za Jasera ona predstavljaju uspomenu na porodicu, kulturnu tradiciju i pokušaj da se sačuva dio identiteta koji rat nije uspio da izbriše.
Njegova priča pokazuje kako čak i jednostavan recept, pripremljen u improvizovanoj kuhinji, može postati način da se sačuva uspomena na voljene ljude i život koji je postojao prije nego što je rat sve promijenio.