“Kao i većina Evropljana, i njemačka kancelarka se bori da prikrije
svoj prezir prema nacionalizmu američkog predsjednika Trumpa sažetom u
slogan Amerika na prvom mjestu”, piše politički komentator Philip
Stephens za Financial Times, prenosi Radio Slobodna Evropa.
List navodi i da Trump likuje u promoviranju uskih nacionalnih
interesa nad globalnim pravilima i institucijama, kao i da je sve igra
bez pobjednika.
“On se odrekao pariškog sporazuma o klimatskim promjenama i odbacio
multilateralne trgovinske dogovore. Možda će uskoro poništiti i
međunarodni nuklearni sporazum s Iranom. S druge strane Atlantika,
Njemačka govori jezikom posvećenog multilateriste i čuvara međunarodnog
liberalnog poretka. Niko nije posvećeniji pravilima od njih”, objašnjava
Financial Times.
Merkel, pretpostavlja se, rekla bi da je ograničena okolnostima.
Istina, koliko može biti, ali ovo je njen četvrti i ujedno posljednji
mandat kao kancelarke. Privreda nikada neće biti u boljem stanju. Ako je
ikada postojao trenutak da se investira politički kapital – kako bi se
pokazalo rukovodstvo spremno da preuzme rizik – sigurno je to sada,
navodi autor Financial Timesa i dodaje kako Merkel još uvijek ima
vremena da dokaže Trampu da griješi.
The Times piše kako će susret Merkelove s Trumpom biti više od
poslovnog. Dok je Trump predstavio nevjerovatnu ‘bromansu’ sa svojim
francuskim kolegom, njegov odnos sa njemačkom kancelarkom je više
opterećen.
Trump je ranije kritikovao imigracionu politiku Merkelove, kao i
nedovoljne izdatke za odbranu te prevelike trgovinske viškove, što je
američka vlada identifikovala kao dokaz duboko neujednačenog trgovinskog
odnosa.
Naravno, Trump nije jedini koji je kritikovao višak njemačkog
suficita. Ali on je prvi koji sugeriše da bi to moglo da odražava
nepoštene trgovinske prakse, navodi Times.
“Uobičajena kritika Njemačke od strane mnogih ekonomista i
međunarodnih organizacija je u tome što štedi mnogo više nego što troši,
to škodi potražnji globalne ekonomije kada bi trebalo da pomogne
povećanju potražnje, ne samo u eurozoni”, piše Times.
Prije Angele Merkel u Washingtonu je boravio francuski predsjednik
Emanuel Macron, što je i tema komentara u The Washington Postu. Autor
tog lista Ishaan Tharoor navodi da su, prije nego što je francuski
predsjednik održao govor na zajedničkom sastanku Kongresa, naslovne
strane listova se usresrijedile na njegovu neraskidivu vezu sa Donaldom
Trampom.
“U srijedu, kada se njegova trodnevna posjeta završila, Macron je
dramatično promijenio ploču,” navodi Post i dodaje da je u govoru
američkim zakonodavcima, ponudio odbacivanje glavnih principa
“Trumpizma” poput “ekstremnog nacionalizama” i protekcionizma.
Podsjeća se da je Macron američku publiku pozvao i da gleda izvan
granica. “Možemo izabrati izolacionizam. Ali zatvaranje vrata svijetu
neće zaustaviti evoluciju svijeta”, rekao je francuski predsjednik.
U tekstu se navodi i da je on podsjetio demokrate i republikance da
vrijedi podržati nuklearni sporazum sa Iranom iz 2015. godine, kao i da
će alternativa – konfrontacija koja može dovesti do rata sa Iranom –
“ponoviti greške iz prošlosti”.
Ovakvi stavovi autora Washington Posta dovode do zaključka da je
Macron iskoristio težak trenutak da se suprotstavi Bijeloj kući prije
nego što se vrati u Evropu, gdje se suočava sa teškim političkim krizama
kako kod kuće tako i u Bruxellesu.
“Najvjerovatniji rezultat je to što američki predsjednik neće
obratiti pažnju na ono što je Macron pokušavao zaista da kaže, odnosno
da neće razumjeti da je tako otvoreno osporavan,” napisala je
kolumnistica Posta Anne Applebaum i dodala: “I to je možda bila poenta,
jer će Macronov govor biti savršeno shvaćen u Francuskoj, Evropi, pa
čak i u Sjedinjenim Državama (ne računajući Bijelu kuću).”
Macronov razgovor sa Trumpom tema je i za list Politico, koji navodi da se predsjednik vratio kući sa najmanje tri dostignuća.
“Prvo, pokazao je da je Evropa sve značajnija na kineskom tržištu i
da zato zaslužuje trajno izuzeće od novih tarifa SAD-a za čelik i
aluminijum. Drugo, uvjerio je Trumpa da manje govori o povlačenju
američkih trupa iz Sirije,” stoji u tekstu u kojem se dodaje da se
njegovo treće dostignuće odnosi na dogovor s Iranom.
Politico ocjenjuje da ovo može biti dovoljno da zadovolji francusko
javno mnijenje, ali i da je manje vjerovatno da će uvjeriti evropske
zemlje.
“Mnogo toga je rečeno o Macronu kao ‘Trampovom šaptaču’, ali
francuski predsjednik mora da odredi prioritete među mnogim
multilateralnim procesima koje predsjednik SAD-a izbjegava. Nije pokušao
čak ni vratiti nazad SAD u Pariški sporazum o klimatskim promjenama, a i
njegovi uspjesi u drugim područjima su klimavi”, tvrdi Politico.
Zaključuje se i da Macron nije obezbijedio jasnu posvećenost bilo
čemu, uključujući i izuzeće iz tarifa. “Ono što predsjednik SAD obećao
nekome koga on lično voli, možda neće biti isto obećanje kada
razgovara s nekim koge ne voli”, zaključuje Politico.