Širom Evrope raste pritisak na vlasti zbog protesta koji su posljednjih sedmica zahvatili više zemalja. Iako se povodi razlikuju od države do države, demonstracije povezuju nezadovoljstvo životnim standardom, visokim troškovima života, stanovanjem i javnim uslugama.
U pojedinim gradovima mirna okupljanja prerasla su u sukobe sa policijom, paljenje imovine i pljačke, pa vlasti sve više posežu za strožim mjerama.
Italija je nakon nasilja u Milanu pooštrila kazne za nasilje tokom demonstracija i najavila dodatno angažovanje vojske. Francuska je u pojedinim dijelovima Pariza uvela noćni policijski čas, dok su američke vlasti svojim državljanima izdale upozorenje da izbjegavaju područja u kojima se održavaju nasilni protesti.
Milan dobija još 500 vojnika
Italijanska vlada usvojila je dekret kojim se uvode nove mjere za očuvanje javne bezbjednosti i borbu protiv maloljetničkog kriminala, nakon nereda u Milanu.
Premijerka Đorđa Meloni izjavila je da je tokom posljednjih nekoliko dana povrijeđeno oko 200 policajaca, dok se materijalna šteta procjenjuje na približno milion evra.
Novi propisi predviđaju mogućnost preventivnog privođenja i zadržavanja u policijskoj stanici do 12 sati kada postoji osnovana sumnja da bi određena osoba mogla ugroziti bezbjednost. Posebne odredbe odnose se i na maloljetnike.
Kazne su pooštrene i za organizovano nasilje na javnim okupljanjima, uključujući slučajeve u kojima grupa od najmanje pet osoba koristi ili baca predmete kojima se može ugroziti bezbjednost drugih.
Strože sankcije predviđene su i za organizatore i osobe koje podstiču nasilje, uključujući putem društvenih mreža i drugih komunikacionih tehnologija.
Istovremeno, u okviru operacije „Sigurne ulice“, Italija će do 31. decembra angažovati dodatnih 500 pripadnika oružanih snaga u Milanu.
Francuska uvodi policijski čas
Situacija je napeta i u Francuskoj, gdje su protesti počeli zbog problema u obrazovanju, nedostatka nastavnika i lošeg stanja pojedinih školskih objekata, ali su se zahtjevi vremenom proširili i na troškove života, cijene goriva i mjere štednje.
U pojedinim dijelovima Pariza uveden je noćni policijski čas, uključujući područja oko Trga Republike i trgovačke četvrti Le Al.
Tokom nereda bilo je sukoba sa policijom, a zabilježeni su i požari, pljačke i uništavanje imovine.
Nasilje nije ograničeno samo na glavni grad. U Lionu je tokom demonstracija zapaljena turistička kancelarija na trgu Belkur, dok je u Limožu požar zahvatio istorijsku zgradu gradske skupštine.
U Bordou je gradonačelnik rekao da je tokom demonstracija opljačkano oko 100 prodavnica.
Američka ambasada u Francuskoj u međuvremenu je pozvala američke državljane da izbjegavaju lokacije na kojima se održavaju nasilna okupljanja.
Od škola do stanarina – šta je pokrenulo proteste?
Protesti u Francuskoj nisu izolovan slučaj.
U Španiji su građani izlazili na ulice zbog visokih stanarina i sve težeg pristupa stanovanju. U Portugalu su među glavnim problemima cijene nekretnina i troškovi života, dok se u Italiji zahtjevi demonstranata odnose i na plate, zdravstvo, obrazovanje i dostupnost stanovanja.
Zbog toga se posljednjih sedmica širom Evrope sve češće govori o krizi životnog standarda.
Visoke cijene, stanarine koje rastu brže od primanja, pritisak na kućne budžete i nezadovoljstvo javnim uslugama postali su zajednička tema brojnih demonstracija.
Ipak, protesti nisu dio jednog zajedničkog pokreta. U svakoj zemlji imaju svoje posebne uzroke i zahtjeve, ali je očigledno da se ekonomsko nezadovoljstvo sve više pretvara u politički problem.
Vlasti odgovaraju strožim mjerama
Dok građani traže promjene, vlasti sve češće odgovaraju pojačanim policijskim prisustvom, angažovanjem vojske i strožim kaznama.
U Italiji je fokus na sprečavanju organizovanog nasilja i učešću maloljetnika u neredima. U Francuskoj se uvode ograničenja kretanja u područjima gdje je situacija eskalirala.
Problem za evropske vlade je što bezbjednosne mjere mogu zaustaviti nasilje, ali same po sebi ne rješavaju uzroke nezadovoljstva.
Ako građani i dalje budu osjećali da plate ne prate troškove, da je stanovanje sve manje dostupno i da javne službe ne funkcionišu kako očekuju, pritisak na vlasti mogao bi nastaviti da raste.
Evropa se tako suočava sa dvije paralelne krize – jednom na ulicama i drugom u kućnim budžetima.