Ali neke od njih mogle bi da padnu u vodu zbog pojedinih zemalja-članica, smatra Barbara Vezel.
Retoričku snagu svog govora predsednik Evropske komisije
preuzeo je iz žargona pomorske plovidbe: Evropa ponovo ima vetar u
jedrima, treba da podigne sidro i raširi jedra za zajedničku budućnost.
Tako glasi njegov apel. A pošto Junker rado pokazuje osećaje, ukazao je i
na svoje dugogodišnje, ponekad bolno iskustvo kao profesionalnog
Evropljanina: apeluje na jedinstvo i ponovo želi više integracije u
Evropskoj uniji.
Evropa jedne brzine?
To se ne uklapa u Evropu sa dve brzine, kakvu planiraju Pariz i Berlin.
Predsednik Francuske Emanuel Makron pre svega je taj koji od evrozone
hoće da napravi jezgro jače integrisane grupe. To je stara ideja
evropske avangarde. Šef Komisije, sa druge strane, želi da sve zemlje EU
uvedu evro, pa i one koje ekonomski kaskaju. Njih bi trebalo uhvatiti
pod ruku.
Međutim, to kakve fatalne posledice mogu biti kada se
slabija zemlja stavi u korset evrodiscipline, vidi se na primeru Grčke.
Junkerov plan bi dakle, zbog većih evropskih zemalja mogao da padne u
vodu. Suprotno od dobro je ovde dobro mišljeno.
Evropa iste
brzine kako su je zamislili osnivači EU, odavno se pokazala kao
nepraktična. Zbog porasta broja zemalja-članica to se često završavalo
institucionalnim zastojem. Voz je otišao i to u drugom pravcu.
Maslinova grančica za istočnu Evropu
Aktuelnu krizu sa zemljama Višegradske grupe Žan-Klod Junker elegantno
je zaobišao, piše Barbara Vezel. Druge zemlje istočne Evrope otvoreno je
pozvao da se više približe zoni Šengena i evru, pritom zaboravivši da
opomene Poljsku i Mađarsku zbog nedostatka vladavine prava.
To
je politički pametno, ali on tako zaobilazi sukob s neposlušnima u koji
Evropska komisija i vlade zemalja EU moraju da uđu. Taj spor se ne
uklapa u pozitivnu sliku evropske budućnosti na kojoj Junker radi. Do
tog razračunavanje međutim mora da dođe, ono ne može da se gura pod
tepih. A ono sadrži veliki razorni potencijal.
Jasan stav prema Turskoj
Otkazivanjem Turskoj članstva u EU, šef Komisije govori iz srca većine u
Evropi. I za to pronalazi prave reči. On zahteva oslobađanje uhapšenih
novinara i kraj besramnim uvredama na adresu evropskih vlada.
Istovremeno, Junker ne želi da predsedniku Erdoganu dâ šansu da otpiše
razgovore sa Evropskom unijom. Ruka Evropljana ostaje ispružena za
demokrate u toj zemlji – to je poruka. I pregovori o članstvu ostaju
tamo gde jesu – na ledu. O prekidu se ne govori, što se zahtevalo u
nemačkoj predizbornoj kampanji. Većina zemalja EU zagovora najpre
diplomatsku liniju, iako je povreda vladavine prava u Turskoj iz ugla
evropskih vrednosti nepodnošljiva.
Zajedno na veliko putovanje
“Bio je to govor po meri mnogih. On sadrži ponude koje idu na sve
strane: zaštita investitora od Kine – za francuskog predsednika Makrona;
pohvale i podrška za Italiju – vezano za izbegličku krizu; pomoć za
Afriku i paket mera za jačanje bezbednosti EU. U to spada i neka vrsta
evropskog FBI, kao i povezivanje predsedničkih kancelarija u Evropi. Niz
tih ideja mogao bi da se izjalovi zbog stava vlada zemalja EU. Ali
osnovna ideja je ispravna: „bregzit“ primorava Evropu da se poveže i
poveća svest o svojim vrednostima. Evropska unija bi trebalo da
iskoristi povoljnu ekonomsku situaciju i svoj politički manevarski
prostor, kako bi sprovela potrebne reforme. Jer kao što svaki jedriličar
zna: posle dobrog vetra – opet sledi bonaca”, zaključuje se u tekstu.