Došao čovjek kod svećenika na ispovijed. „Oče, griješio sam. Tijekom Drugog svjetskog rata skrivao sam čovjeka u podrumu.“ Svećenik odgovori: „Pa to nije grijeh!“ Na to će ovaj: „Znam, ali naplaćivao sam mu stanarinu.“ Svećenik se počeše po glavi i kaže: „To baš i nije u redu, ali ako si mu pritom spasio život, grijesi su ti oprošteni.“ Čovjek izlazi sretan, no još se jednom okrene: „Oče, mogu li vas pitati još nešto?“ „Naravno“, odgovara svećenik. „Mislite li da bih mu trebao priznati da je rat gotov?“
Zločesti vic možda najbolje opisuje ludilo s cijenama nekretnina u brojnim drugim europskim metropolama. Tko god je tražio stan u Berlinu, Dublinu, Parizu ali i Zagrebu – zna koje su to muke.
No, postoje i potpuno drugačiji primjeri. Premda zvuče kao ispali iz rubrike „vjerovali ili ne“, potječu iz stvarnog života. Točnije, iz idiličnog njemačkog naselja Fuggerei, gdje se cijena najma stana nije promijenila od 16 stoljeća, a iznosi 88 centi godišnje.
Fuggerei, najstarije socijalno naselje na svijetu
Naselje iz snova nalazi se u bavarskom gradu Augsburg. To je ujedno i jedan od najstarijih gradova Njemačke, čemu svjedoči i njegovo ime: naime, osnovan je po odredbi rimskog cara Augusta kao vojni logor. Već tada ovdje je živjelo oko 10 000 ljudi, a ubrzo će postati i jedan od najvećih gradova Svetog Rimskog Carstva.
Bio je to centar trgovine, industrije i proizvodnje tkanina, umjetnička oaza za brojne slikare i glazbenike, rodno mjesto posebnog rokoko stila prozvanog „augsburški stil“, njegov sustav vodoopskrbe upisan je na UNESCO-v popis svjetske baštine u Europi…
No, iako prosperitetan, grad je imao svoj dio siromašnih građana. Za njih se pobrinula utjecajna i moćna bankarska obitelj Fugger koja je u 16. stoljeću uložila novac u gradnju posebnog naselja Fuggerei za ne-tako-imućne. Među njima su bile udovice, beskućnici i osiromašeni obrtnici, ali ne i prosjaci.
Pomoći ljudima kako bi pomogli sebi
Da bi postali stanovnici Fuggereija, morali su ispunjavati nekoliko uvjeta: provesti barem dvije godine života u Augsburgu, biti katoličke vjeroispovijesti i imati dokaz o nekažnjavanosti. Zanimljivo je da je jedan od stanovnika bio i pradjed slavnog Mozarta, kojem je danas u čast postavljena spomen-ploča.
Stanovnici naselja plaćali bi godišnji najam zakladi u iznosu od svega 88 centi, a uz to su bili dužni „odraditi“ tri molitve dnevno za članove obitelj Fugger i obavljati poslove u zajednici na pola radnog vremena. Velika važnost pridavala se duhu zajedništva i solidarnosti, što se osjeti i danas. Stanovnici jedni za druge obavljaju usluge, međusobno si pomažući i družeći se.
Tako je Fuggerei postao najstarije socijalno naselje na svijetu. No, za one koji bi možda zloupotrijebili nečiju dobru volju, valja napomenuti: osnovni princip pomaganja stanovnicima je onaj da se pomogne ljudima kako bi pomogli sebi. Dakle, dok ne stanu na noge i ne budu u stanju iseliti, prepustivši mjesto drugima kojima je potrebno.
Danas ima sedamdesetak kuća tj. oko 150 stanova. Površina stanova iznosi oko 60 metara kvadratnih, a oni u prizemlju imaju i pripadajući vrt. Ovaj grad u gradu je od srednjeg vijeka opasan zidinama i petero vrata koja se i danas zatvaraju svake večeri. Za goste su ovdje uređeni muzej i suvenirnica.
Želite li posjetiti Fuggerei, trebat ćete platiti ulaznicu čija je cijena četverostruko veća od najma stana za cijelu godinu – dakle, morat ćete izdvojiti čak 4 eura!