Imena jezera su se mijenjala, priče su se zaboravljale pa ponovno izmišljale, ali oko one najvažnije legende, o nastanku Plitvičkih jezera – nesuglasica nema.
Plitvička jezera, hrvatski najstariji i po mnogima najimpozantniji nacionalni park, nevjerovatna su živa galerija krša, upornosti vode, šuma, prašuma i, naravno, jezera: njih čak devedeset, nevjerovatnih boja, iako je i šesnaest najvećih bilo dovoljno da se to čudesno područje između Male Kapele i Ličke Plješivice prepozna kao prirodni fenomen od svjetske važnosti.
Plitvička jezera postala su nacionalnim parkom 8. aprila 1949., a trideset godina kasnije, 26. oktobra 1979., uvrštena su na UNESCO-ovu Listu svjetske prirodne baštine. Taj bujni gorski kraj s jezerima i jezercima, krškim vrelima, kaskadama i impresivnim slapovima te prebogatom florom i faunom ispresijecan je mostićima, stazama, jedinstvenim pričama iz geološke istorije, ali i – još uvijek živim narodnim predanjima, sjećanjima i legendama.
Skriveni svijet Plitvičkih jezera
U pričama, ali i imenima jezera i lokaliteta žive opasni čuvari Vražje šume, vile na koje sjećanje čuva i Špilja Vile Jezerkinje, pustinjaci po kojima je nazvano jezero Kaluđerovac, Gavan, koji je na dno drugoga jezera sakrio blago, niz nesretnika (Ciginovac, Batinovac, Milino, Milanovac), pa čak i čitavo stado kojem je jezerska voda presudila (Kozjak).
Tu su i likovi za koje je sasvim sigurno da su bili važni, ali se više niko ne sjeća tačno zbog čega. Tako će za Novakovića, prema kojemu je nazvan Novakovića Brod, jedni tvrditi da je on upravljao prelazom na tome mjestu, a drugi pak da je bio hajduk koji je onuda bježao.
Crna kraljica ovaj put u ulozi dobre vile
Imena jezera su se mijenjala, priče su se zaboravljale pa ponovo izmišljale, ali oko one najvažnije legende, o nastanku Plitvičkih jezera, nesuglasica nema. Sve se to događalo nekad davno, kada je čitav taj kraj pogodila strašna suša kakve se niko živ nije sjećao.
Presušio je čak i izvor Crne rijeke, koji nikada ne presušuje. Stabla su se rušila, suva zemlja se mrvila u prašinu, a ljudi i životinje su skapavali. Iscrpljen narod vapio je i molio za spas.
Njihove je molitve čula Crna kraljica, dobra vila s Velebita, te se iz svojih velebitskih dvora s vilenjačkom svitom spustila preko Kapele i obećala im kišu. Lijevalo je tako dugo dok se nisu napunili izvori Crne i Bijele rijeke i prelili se u niz od šesnaest poznatih jezera.
Iako se može čuti objašnjenje da ime Prošćanskog jezera dolazi od pruća, mnogi znaju da dolazi od sjećanja na “prošnju” vode i milosrdnu Crnu kraljicu. Zahvalni su joj ljudi sagradili dvorac iznad jezera Kozjak (kasnije se povukla u podzemne dvore kod Galovca i Okrugljaka), a ona je još dugo nastavila paziti na njih, prenosi “PunKufer“.