Valentino Valjak, profesor filozofije, koji već 12 godina vodi citroen klub, inicijator je projekta Muzeja Ferdinand Budicki, koji nosi ime po prvom zagrebačkom vozaču koji je automobilom u Zagreb došao davne 1901. godine.
Čuo se tada na zagrebačkim ulicama povik „Bjež'te, ljudi, ide auto!“, od prestrašenih i ujedno zadivljenih Zagrepčana kada bi se, umjesto uobičajene konjske zaprege, ulicama grada kroz mnoštvo u svom automobilu, uz buku motora, provezao Ferdinand Budicki.
Zagreb je do nedavno bio rijetka metropola koja nije imala svoj muzej automobila, knjigu ni dokumentarni film o tom dijelu historije, a ove se godine obilježava 115 godina od pojave prvog automobila u Hrvatskoj, kojim se provozao grof Bombelles, tri godine prije Budickog, u Vinici kod Varaždina.
Nakon dvije godine rada izišla je monografija „Bešte ljudi, ide auto“ o historiji automobilizma u Hrvatskoj. Prva je to analiza historijskog, sociološkog i ekonomskog učinka automobila na društvo u hrvatskim zemljama u kontekstu svih država u kojima su se nalazile od 1898. do 1945. godine.
U industrijskoj hali nedaleko od autobusnog kolodvora, koju je desetak ljudi entuzijastički uredilo, a grad i institucije zasluženo poduprli, trenutno je izloženo 65 automobila i motorkotača iz privatnih zbirki koji se izmjenjuju u prostoru.
Za učenike osnovnih i srednjih škola u sklopu muzeja organiziraju se radionice na 100 metara kvadratnog prostora. Osnivač muzeja, Valjak, niz godina organizira oldtimerske susrete po gradu nazvane „Muzej na kotačima“, a za sljedeću godinu priprema dokumentarni film iz sačuvanih video-materijala o automobilizmu od 1909 – 1990.
Muzej Budicki ima i restauracijski dio gdje će se uskoro obnavljati automobili. Sredstva su još skromna, kaže Valentino, ali se pišu natječaji i bore se za sponzorstva i donacije, uz neizostavnu podršku brojnih automobilskih entuzijasta koji svoje limene ljubimce iz davnih vremena ustupaju muzeju bez novčane naknade.
Tematska izložba „65 godina spačeka“ trajat će do 1. novembra, a onda će je smijeniti „75 godina bube“, najljepši gradski primjerci legendarnog i izdržljivog Volkswagenovog modela čiji se karakterističan zvuk prepoznaje nadaleko.
Osim auta, muzej ima izložene i stare bicikle i motorkotače koji danas izgledaju sasvim egzotično. Ima tu i primjeraka fiće, stojadina, pezejca, lade i auta koji su se vozili u bivšoj Jugoslaviji poslije Drugog svjetskog rata, kao i američkih modela koji svojom veličinom odudaraju od europskih standarda za ceste i veličinu rezervoara.
Vladimir Vinduška rođen u Zagrebu inženjer je strojarstva, bavio se muzikom, a obožava stare aute proizvedene do Drugog svjetskog rata čije makete mukotrpno i strpljivo izrađuje filigranskom vještinom. Sada ih izlaže na zidovima ovog muzeja koji ljubitelje tehnike i autoindustrije ostavlja bez daha.
„Za izradu makete trebaju čekić, šrafciger i mala ubodna pila. Sve je ovo ručni rad, koristim gumu, metal i lim, a najradije gradim prve modele Daimler – Benza“, priča Vinduška pokazujući svoje makete koje izrađuje po mjesec i pol dana i zato ih nerado prodaje, a sada planira u sklopu radionica učiti djecu izradi maketa.
„Sve makete radim po vlastitoj viziji i po originalnim nacrtima koje pronalazim po knjigama“, priča Viduška.
„Stari auti su uz muziku moje ljubavi još iz djetinjstva koje se čitav život isprepliću“, kaže penzionisani Viduška dok nas volonterski provodi kroz muzej, kroz radionicu i igraonicu gdje su izloženi i upaljeni rani modeli računala, commodore i ostali.
Kad je počeo rat 1914. godine, austrijska vojska je rekvirirala sve aute u Hrvatskoj u kojoj danas nema nijednog starijeg primjerka od te godine, sve dok Valjak i Viduška nisu otkrili jedan, zasad najstariji model u vlasništvu medara koji je 1902. godine zaigrao lutriju u Londonu i izvukao Peugeota iz te godine, a čije dijelove uskoro očekuju u svom muzeju.
Na zidu muzeja, među brojnim fotografijama, prva je hrvatska vozačica Alma Balley koja je položila vozački ispit još 1913. godine i ponosno vozila svog novog Opela te iste godine.