On također poziva na prihvatanje plana Martija Ahtisarija iz 2007. godine kao temelj nastavka Briselskog dijaloga.
Prema njegovim riječima, stvarnost je da nezavisnost Kosova danas priznaje “ogromna većina članica UN i EU”, da je Međunarodni sud pravde zaključio da proglašenjem nezavisnosti Kosova nisu prekršeni ni Povelja UN, ni međunarodno pravo, ni Rezolucija 1244 SB UN, da oko 90 posto stanovnika čine Albanci, a manje od šest posto Srbi.
“Suverenitet Srbije nad Kosovom postoji samo u preambuli njenog ustava. Robujući toj normi izvan stvarnosti, država trpi samo ogromne gubitke, i političke, i razvojne, i demokratske i demografske i novčane”, naveo je Drasković u autorskom tekstu u današnjem Blicu.
Makar i sa zakašnjenjem, kaže lider SPO, prihvatimo dokument Martija Ahtisarija, kao temelj nastavka Briselskog dijaloga sa Albancima.
“Potpišimo sporazum o svestranoj normalizaciji naših odnosa sa njima. Neprijateljstvo se gasi prijateljstvom”, rekao je Drašković.
On je podsjetio da je specijalni izaslanik generalnog sekretara UN Marti Ahtisari u martu 2007. godine predao svoj plan, da su ga kosovski Albanci prihvatili pod snažnim pritiskom Zapada, prije svega SAD-a, da ga je Srbija odbacila, a Rusija u Savetu bezbjednosti blokirala usvajanje tog dokumenta o konačnom statusu Kosova.
Prema planu Ahtisarija, koji je predložio “nadziranu nezavisnost Kosova”, ističe Drašković, Srbija nije obavezna da prihvati tu nezavisnost.
Lider SPO navodi da je u Ahtisarijevim planu, pored ostalog, predloženo da se Kosovo ne može ujediniti sa Albanijom ili se pripojiti bilo kojoj teritoriji izvan Kosova, da srpski jezik i ćirilica budu ravnopravni sa albanskim jezikom i pismom na cijelom Kosovu, da su srpske crkve i manastiri na Kosovu “svojina SPC sa sedištem u Beogradu”, da Srbi sa Kosova mogu biti i državljani Srbije, da srpski poslanici u parlamentu, a imaju garantovanih 10 mandata, imaju pravo veta na svaki zakon koji bi ugrozio njihova nacionalna, vjerska ili građanska prava…